Eh, ti sponzori!

naputke oko pronalaska sponzora.

Ići ćemo vrlo realno, iskreno, možda na trenutke i brutalno jer Vam ne želimo servirati neko pristojno sranje o popunjavanju kvota sponzoriranih sportaša za ovaj kvartal,ili Vam reći da Vas podržavamo u Vašim nastojanjima i želimo sve najbolje na bilderskom putu, ali eto, naših para vidjeti nećete.

Tu se moramo dotaknuti i paradoksa u kojem ljudi spominju da danas svaka šuša ima sponzora, a opet, odjednom svi traže sponzorstvo. Dakle netko tu nekog laže! Ako baš svatko može imati sponzora, zašto zamolbe stalno stižu? S druge strane,  ako se sponzorstvo nikako ne može dobiti, odakle dolaze ti sponzorirani sportaši...

Krenimo, kombinirajući dve fraze iz istog miljea - bez rukavica i u glavu!

1. Fizička reprezentativnost

U sportu gdje se samo najnužnije površine prekrivaju fizički izgled igra veliku ulogu. U sponzorstvima ovakvih sportaša nešto manju, ali i dalje popriličnu. Kako sponzorirati nekoga tko ne izgleda dobro? Pod ovime ne mislim na gabarite neke federacije, već sagledavajući čitavu sliku - osobu. Sponzorirane sportaše kompanije ističu na plakatima, oglasima, letcima, proizvodima, paštetama...gdje god stignu! Svrha im je promocija sebe i branda. Bitno je biti oku ugodan na ovaj ili onaj način. Kod muškarca kao sponzoriranog sportaša traži se ili sveukupno lijep izgled, ili nešto opasnija varijanta alfa mužjaka - naravno niti jedno niti drugo ne podrazumijeva da se traži netko tko izgleda kao dugogodišnji utjerivač dugova te osoba koja karijeru gradi kao statist u filmovima strave. Kod žena, vidi vraga, traži se ženstvenost, hiper seksualnost osobno ne podržavam, ali eto, neki još uvijek vjeruju u moć guzica i sisa kao prodajnog aduta broj jedan. Na stranu s tim, ženske sponzorirane sportašice svojim izgledom predstavljaju sport na bini, a sponzori traže one koje nakon ulaska u pripreme i dalje predstavljaju- žene. 

Uzmimo za primjer muškog sportaša kao "velikog alfa čovjeka" - Petra Klančira, druga verzija bio bi recimo Filip Menkinovski, a kod žena vrijedi pogledati Rusan i Fišer kao top primjere iz sfere mišićave ženstvenosti. Teško će sponzorstvo dobiti muškarac markantan kao šparoga u travi ili žena s profilom Rockyja Balboe! No hard feelings, sorry but jebiga!

2. Kreativnost i inovativnost

Osim ako niste Kai Greene, pa ljudi lajkaju sve što objavite, čak i da se radi o prisnom odnosu muškarca i voćnih plodova, trebate biti kreativni i inovativni. Znam što si netko pomisli! Pa ja jesam kreativan i inovativan! Slikat ću se sa shakerom, objavit ću sliku svog obroka, napisat ću recept za jelo koje dosad nitko nije (!palačinke!), opalit ću selfie u gymu i onda nakon tri dana napisati motivacijski post o tome kako sam ja super i idem kroz život kao Ron Jeremy kroz Playboyjev dijapazon djevojaka.

E vidi vraga, nije dosta! *Šok i nevjerica* 

 Svatko tko ima uteg, mobitel, tavu i potrebu za samohvalom može napraviti sve od navedenog bez problema. Stvar postaje kompliciranija kad to pratiteljima postane dosadno, naporno, monotono, a i sam sportaš ostane bez ideja, ne zna kako više impresionirati raju s kuhanim jajima i l-karnitinom.  Samim time aktivnost opada, isplativost se smanjuje i vrlo brzo sportaš sponzoru postane slijepi putnik, a kako oni prolaze, svi znamo još otkad je Petra Pana!

Potrebno je pokazati da ste više od mišića. Da se samo po tome gledaju potencijali, Jeff Seid bi na FIBO dolazio samo preko ograde, a ne kao poseban sponzorirani gost.

3. Sebeljubivost i osjećaj važnosti

Postavimo si hipotetsku situaciju. Mali Perica diže utege već neko vrijeme, prijatelji mu kažu da se razjačao, cure iz ulice ga blagonaklono promatraju, a uz nagovor kolega iz teretane otišao je na binu. Perica je osvojio Garažno prvenstvo fronta ujedinjenih arapskih tuljana invalida, ima pehar, medalju, rukom ispisanu diplomu sa Faber Castell markerom. Perica je dobio osjećaj važnosti, postao je sebeljubiv i ističe se više od Ive Sanadera u udruzi za zaštitu potrošaća. 

Takav je, sa stavom Luja XIV. pristupio pregovorima oko eventualnog sponzorstva. Ispjevao je o sebi tri hvalospjeva, tražio novce, suplemente i kuću na Pagu. Što je Perica dobio?

 Kurac djeco! I to posred čela kao štambilj na svjedodžbu.

 Ako mislite da ste jako važni i sumnjate da ste zapravo Isusova reinkarnacija kojoj sponzori duguju svo poštovanje i materijalne vrijednosti planete, nama postajete iznenađujuće nevažni. Idite pretvarati vodu u vino ili tako nešto...

4. Ta prokleta sinergija, sunce li joj kalajsano

Već sam jednom tupio o tome, ali džaba! Čak me i čitatelj ispravio jer mi se prst na tipkovnici omakao i ispade nakazna riječ "singerija". Eto, sad i to znate!

Ta glupa sinergija pojednostavljeno zvuči ovako: JA TEBI, TI MENI.  Sponzori su najčešće dućani, distributeri, ili proizvođaći suplemenata, neovisno o tome koji su od navedenih, svi zarađuju prodajom suplemenata. Ako prodaje nema, nema se para, nema se para, ne mere se sponzorirati! Zašto je to bitno za sportaša? Iako logika nalaže da na ovo retoričko pitanje ne treba ponuditi odgovor, eto jedan kratak: Zato što sportaš svojom aktivnošću pridonosi zaradi promocijom i širenjem branda kojeg ljudi tada kupuju i prepoznaju. Novci dolaze do sponzora, on ih ima više. Ako angažman sportaša prinese više novca tada i on dobiva veći dio kolača, ako pak prinese manje novca od uloženog, taj ne bu dugo!

5. Bodybuilding je bodybuilding- nit je nogomet, nit košarka

 Znam, naslov ovog naputka otkrivenje je poput onog u Bibliji. Oduvijek ste mislili da je bildanje isto što i košarka! Ne mislim doslovno, ali ako ste koji puta probali ubaciti bučicu kroz obruč, preporučam dublje istraživanje te problematike.

U kojem smislu onda? Vidite, nogometaši i košarkaši su uvijek plaćeni. Cristiano Ronaldo ne treba sponzora da si kupi kopačke, ili Aventadora. Kobe Bryant neće ostati bez proteina ako mu Weider pokaže prosti prst. Te momke plate klubovi, a sponzori su šlag na torti. Sportovi su to s velikom gledanošću, a njihovi sudionici srednjih i visokih razina imaju status planetarnih celebrityja. Bilderima nije tako. Pro Card košta, pripreme koštaju, do vraga, i same gaće koštaju!

Sponzori su primarni izvor novaca, odnosno suplementacije itd.na nižim razinama.  To se možda na neki jednako uvrnut način uklapa u sliku bodybuildinga kao hardcore životnog stila. Baš kao i svaki gram mišića, tako i sponzorstvo treba zaraditi trudom i angažmanom. Bilo bi prekrasno kada bi se naš sport toliko razvikao da nas klubovi sve plaćaju i da možemo biti samo sportaši oko kojih će sponzori skakutati i obasipati ih svime i svačime za par reklama i obećanje da ćemo nositi baš njihove cool čarape! Nije tako, svi znamo da nije. Bodybuilder danas NE MOŽE biti samo sportaš u tom sponzorskom smislu i ne raditi ništa osim bildati i postojati.

Ako mislite da je dovoljno samo egzistirati i baviti se sportom kako bi dobili sponzorstvo, javite se u Merci - njihov je moto "hvala što jesi". 

ZAKLJUČAK

Eto dakle prošli smo grubo i ružno pet točaka oko dobivanja sponzorstava. Razlog ovako nasrtljivog i granično netolerantnog tona nije ljutnja ili bilo što slično, već potreba da se baš sve servira na jedan bilderski hardcore način. Mislim da je svima dosta uber diplomatskih odgovora i isprika od kojih odmotavate rolu wc papira spremajući se za opsadu wca.

Biti bilder je zajebano, stvarno je, ali to ste već znali, dobiti sponzorstvo također je zajebano! I ne, ne može ga dobiti svatko, dosad sam odobrio sponzorstvo za tucet sportaša, a odbio ih nešto više od stotine. 

Neki kolege iz branše mogu mi možda zamjeriti na ovakvom tekstu, mnogi čitatelji mogli bi se zgroziti. Ako ste jedan od onih osjetljiva oka ili uha, u svom umu prebrišite tih par vulgarizama koje sam napisao, ušminkajte koju grubu rečenicu, ali ne gubite iz vida poantu:

Sponzorstvo treba zaraditi i uporno opravdavati jer je konkurencija velika i također željna, a što je veće zalaganje bolji je i rezultat sponzorstva.

 **** P.S.****

Da se razumijemo, ovo ne znači da su svi sponzori korektni! Ima ih koji se ne drže dogovora, ne javljaju se vlastitim sportašima, ne pokazuju interes, pljuju po sportu koji ih je stvorio i izvode kojekakve akrobacije. Za fer utakmicu je potrebno imati dvije strane koje to žele! Ali ja se bavim bilderima, ne kompanijama, zato je ovaj tekst napisan u tom pogledu, a ne kao naputak sponzorima. Sponzori koji to ne znaju biti, neće dugo biti na tržištu, a reputacija će im nestati brže od snijega u kolovozu.