Iako postoji više recepata nego ikad te skoro bezbroj načina da naizgled dosadnu hranu učinimo zanimljivom, još se uvijek nađe takav slučaj da pojedinac može postati rob vlastite prehrane.
Pred nama su tri jasna znaka koja će ukazati da se to događa u vašem životu. Pa krenimo redom:
1. Društveni život ravna se po prehrani
Još prije nekoliko godina gledao sam kako Gethin objašnjava da baš svugdje nosi svoju hranu kako bi mu ona uvijek bila dostupna onda kada ju treba bez straha da će propustiti obrok. Prilično je to standardna pojava za osobu koja se ozbiljno bavi bodybuildingom. Gdje stvar postane zamršena, počinju problemi. To se događa kada smo skloni u potpunosti zanemariti ili obezvriiediti svoje druge obveze, potrebe drugih ljudi ili neku treću vrstu dogovora zato što se u taj čas našao obrok. Nećemo ni pokušati uklopiti jedno s drugim, već ćemo automatski odbiti svako drugo događanje u termine koje smo zacrtali za jedenje. Kada ih imate šest do osam, jasno vam je da će dan izgledati vrlo jednolično i možda ponekad čak depresivno.
2. Pojačana nervoza, smanjen užitak
Krilatica da je hrana samo gorivo za organizam duboko je utkana u samu srž bodybuildinga. Međutim, nerijetko je mnogima od nas dobar i slastan obrok jedan od najvećih užitaka u danu. Postajući robovi određene prehrane, sve ćemo manje uživati u hrani koju konzumiramo, a sama činjenica da ju moramo jesti redovno i bez iznimke, učiniti će nas često nervoznima i postaviti u situaciju gdje smo konstantno u ciklusu čekanja idućeg obroka i odbrojavanja sekundi do njega. Jasno je da ne jedemo samo kako bi nas to usrećilo iako većina nas živi dovoljno dobro da si može priuštiti obrok i onda kada nismo zapravo gladni, već bi se zapravo samo oraspoložili. Pa opet, nije ispravno uništiti svaku ljubav ili sreću koju povezujemo uz dobru klopu.
3. Izostanak rezultata
Da, dobro ste pročitali, sasvim je moguće biti toliko strog da zapravo pretjerate i počnete biti kontraproduktivni. Hranu ste raščlanili na atome i više ste u tablicama nego u frižideru. Piletina za vas ne predstavlja bijelo meso bež nijanse nego 22 grama proteina, odnosno 10% vašeg dnevnog unosa tog makronutrijenta. Moguće je da ste toliko zakomplicirali stvar da ste se pogubili u tome što je nekada djelovalo i došli do situacije u kojoj ponovno pokušavate otkriti kako napredovati. Osnove su već toliko daleko da su možda i zaboravljene, a povratak na njih zvuči vam kao znanstvena fantastika. Međutim, možda je to baš ono što trebate napraviti ako i vi zamjećujete izostanak rezultata.
Hrana je, kao i svaki vanjski faktor, loš gospodar, ali dobar sluga svakog pametnog bodybuildera.
Do Čitanja,
Luka Kuhar
