U našoj bilderskoj branši, trendovi su svakakvi. Jedan od najnovijih korijene vuče iz doba klasičnih figura, a fokusira se primarno na struk.
Zašto je taj struk toliko važan? Da bismo odgovorili na to pitanje, trebamo komparirati dvije povijesne epohe bodybuildinga, onu iz sedamdesetih kontra one iz dvije tisućitih. Generacija iz potonjih godina s pravom je slušala svkakave kritike na račun rapidnog razvoja svojih figura, stavljajući mišićnu masu kao primarnu boljku tijela, a sklad i estetiku negdje na stražnje sjedalo, a neki čak i u gepek.
Prvospomenuti predstavnici sedamdesetih imali su znatno oku ugodnije figure bez abnormalnog širenja struka. Iako nisu bili idealni, tijela im nisu izgledala „deformirano“ kao što je to bodybuilding doživio u svojim mass monster danima.
Danas smo otišli korak, dva, tri, osamdeset predaleko. Počeli smo figure promatrati kroz guzice i strukove. U jednom od prethodnih tekstova možete pročitati što smo imali za reći o gluteusima. A zašto se sada okomljavamo na struk?
Hvale je vrijedno kada natjecatelj želi očuvati sklad i estetiku tijela, doživljavajući struk kao svojevrsnu sredinu figure koju može, a ne bi smio, nepovratno narušiti. I u tome je kvaka, to je sasvim dovoljno. Pažnja da ga se dodatno ne raširi, pažnja pri unosu supstanci koje bi tome mogle pridonijeti i odabir načina treninga koji nije protivan tom cilju biti će vaš najbolji saveznik.
Problem se pojavljuje kada postanemo sasvim fanatični oko „strukića“ i apsolutno svaku akciju kroz dan posvećujemo tome da struk ne održimo nego već nasilno smanjimo. Ponovno govorimo o takvoj promjeni bodybuildinga u „strukobuilding“. Valja pripaziti na to da zdrava težnja skladu ne postane čistom opsesijom za nikad dostatnim smanjenjem struka.
Svakoj bilderskoj kategoriji važno je ne imati bačvast trup, ali to nikako ne bi trebao biti jedini cilj rada na figuri.
Do Čitanja,
Luka Kuhar
