VELIKI INTERVJU - SAŠA DRAŠKOVIĆ, dio 1.

1. Saša pozdrav u ime Proteka tima. Zadnji smo puta razgovarali na ovaj način prošle godine, također u pripremama za nadolazeću sezonu. Što se od tad promijenilo?

Posložio sam sve uslove u smjeru ostvarenja zadatog cilja, ove godine sam ušao u pripreme prilično promijenjenog života. Cilj je bio nastaviti raditi i tokom priprema podizati i kvalitet usluga. Kvalitet na poslovnom planu je postao imperativ, nisam pristajao na kompromise.

2. Gledajući tvoju karijeru kao natjecatelja držim da je prošlogodišnja forma bila na vrlo visokoj razini u prateći nivo mišićavosti. Kako si postigao to izdanje?

 ...Pripreme su bile praćene od strane trenera Vojkana Spasića i uspjeli smo prezentovati moje sveukupno životno izdanje, ne toliko po pitanju bf-a koliko po nivou izgrađenosti. Ni on ni ja nismo bili na kraju zadovoljni jer smo znali šta se moglo napraviti za period od 18mjeseci, koliko smo imali..jedini krivac sam bio ja jer sam bio limitiran povredama i psihički prilično nesređen. Ipak, kad objektivno sagledam čitavu situaciju mislim da je odrađen odličan posao ako uzmemo u obzir polaznu tačku.

3. Kao trener imaš sve više poznatih klijenata, odnosno, tvoji klijenti postaju sve poznatiji. Dovoljno je izdvojiti Savića, Zovka i Damjanovića kao samo nekoliko onih koji svojim izgledom dižu sport na višu razinu. Kakav je osjećaj uživati tu razinu respekta od kolega natjecatelja?

 Drago mi je da stvari dolaze na svoje mjesto, međutim...znam kakav sam čovjek....slagaću ako ne kažem da mi to poštovanje znači, ali mi nije sve u zivotu ako ja ne poštujem sebe. Možda bi me poštovali više da sam tog Savića pobijedio, a znam sigurno da sam mu mogao reći pogrešan savjet u meni pogodnom momentu...i počistiti pod s vodenim i praznim Savićem...ili ga sistematski usporavati tokom dijete...

 Šta bih posle sa vašim poštovanjem da sam npr. zbog sujete isprljao savjest...

 4. Misliš li da je teza "Svaki bodybuilder treba trenera" točna, ciljajući na ono da svi mi prestanemo biti objektivni oko svog izgleda u zadnjim tjednima priprema?

 Svaka generalizacija je u startu pogrešna.  Međutim, većina nema ono što treba da bi mogla samog sebe izvesti uspješno do bine..tako da je u ogromnom postotku istinita.

 Bilo da je riječ o iskustvu, znanju, hladnoj glavi, samopouzdanju, samokritičnosti ili nečem desetom…mnogo je lakše za većinu ljudi da slušaju instrukcije nego da sami mozgaju i dovode se u pitanje.

 5. Nije tajna da se svake godine pojavljuje sve više "osobnih trenera", vec se citava branša pocela sprdati na njihov racun. Kako bi ti definirao razliku kvalitetnog znalca od "fejsbuk majstora"?

 Svakog dana se pojavljuju novi treneri....što samo govori da je i potražnja skočila.

 Zašto je u porastu? Zato što su treneri zapravo pretklinički doktori..tj oni koji treba da učine da ne posjećujete doktore izuzev redovnih kontrola....ali i ti koji treba  da riješe probleme sa krvnom slikom, pritiskom, ins osj, hormonima, prevencija kardiovaskularnih oboljenja, prevenciju dijabetesa pa do psihičkih problema tipa problema sa samopouzdanjem...koje bi trebao imati svako normalan sa bfom 40% jer je osim toga što je debeo vjerovatno i impotentan.

Nije genetika učinila da neke ostrvske zemlje nemaju kardiologe, a da u Vojvodini bude enormna stopa kardiovaskularnih oboljenja...već je to ucinila ishrana i način života.

 Ako sagledamo život modernog čovjeka vidimo zašto je fitness industrija najbrže rastuća grana industrije.

 Znamo svi kako se odrastalo prije 10-15 godina. Generacija  koja sada odrasta na socijalnim mrežama, i sa debilnim nacinom života...napraviće još veću potražnju za trenerima. 

 Kako razdvojiti kvalitet..bio sam nekima dobar, nekima loš trener...ko sam onda ja da sudim..mogu sebi ipak..

Ispričaću priču kako sam od lošeg postao opet dobar i na kraju dati uputstvo za prepoznavanje. 

Imao sam period zasićenja od posla. Najteže je početi s nekim, i kad ti se desi da ti 5 ljudi krene i odustane ili vara na dijeti ili jednostavno bude nezainteresovano, ili odustaju pa opet dodju i opet odustanu i opet dodju.....tada počneš gubiti vjeru u sve postojeće i buduće klijente... i poslu pristupaš sa predrasudom da je osuđen na neuspjeh...pa sam napravio reorganizaciju. Uvidio sam da mi se ne rade poslovi od 2-3 mjeseca već sistematski rad..i da su 

takmičari (i veoma ozbiljni rekreativci) makar u online aspektu, oni s kojima trebam raditi. Pri tom, zadao sam sebi visoke standarde i težim maksimalnoj stopi uspješnosti. Za sad, tim od 5 ljudi kojih spremam za proljećnu sezonu, napreduje 100%tno.

Vidio sam da sa takvima mogu raditi i biti dugoročno motivisan, a sa ljudima mlakih motiva i energija ne mogu!

Napravio sam kvantitativni limit, u smislu da ne želim ugroziti kvalitet usluga sa masovnošću. 

Kako je neko mogao u svakom momentu znati da sam u prošloj fazi bio nedovoljno posvećen poslu i mnogima loš trener? Isto kao što može znati da sada radim pravu stvar. Rezultati. Jedno vrijeme nisam objavljivao transformacije jer ih nije bilo, a proteklih duže od 6 mjeseci gotovo svako nedelju dana neko od ekipe izbaci fotku sa evidentnim napretkom...

Osvrnuo bih se dodatno na aspekt znanja, koliko je znanje samo po sebi beskorisno...ako ti nije stalo do nečijeg napretka, i ako ne vjeruješ u tu osobu, i ta osoba u tebe..svo znanje koje možesš imati ne vrijedi mnogo. Jedna priča...

Leo Zovko je prije 6 godina došao do mene pred prvo takmičenje...na fotkama 7days out nije imao ni jedan red vidljivih trbusnih misica...nije mu se ni dolazilo do mene...vjerovao sam do poslednjeg momenta to mora biti voda....i kad je dosao, recimo da se iz dana u dan mijenjao toliko da je premašio sva moja očekivanja. Bio je najspremniji takmičar tog dana.

Svi uspjesi u poslu koje danas imam, ne bi postojali bez vjere koju sam imao. To jedno zrno vjere, vrijedi više od tovara znanja, u glavi kojoj nije stalo do vas.

6. Govoreći o modernom vremenu bodybuildinga, trening se često uzima zdravo za gotovo. Što misliš, zašto je tomu tako i na što, po tvom iskustvu, ljudi trebaju najviše obratiti pažnju kako bi kvalitetno trenirali?

 Trening se ne smije obavljati mehanički, fokus je nužan. Tokom treninga udaljite sebe od svega što vas ometa.

Ako zelite izvući najviše što možete iz svog tijela, a koristite smartphone na treningu i gubite fokus socijalizacijom 

u teretani….niste na pravom putu… tijelo prati um, a ako je um na fb ili instagramu tokom treninga, onda ne vodi

tijelo u pravom smijeru...ciljevi se razilaze i mozak je zasut sa velikim brojem informacija.. Da ukinemo wi fi u teretanama, ostale bi bez 60% članova, ovo će vam potvrditi svako ko je u branši.

Osjetite vaše tijelo i signale koje vam šalje...primjer  2 šampiona koja su uspjela u tome. Dorian Yates je radio 1 all in set po vježbi, frekfenciju 1 x nedeljno. Ronnie Coleman je isao sa obrtanjem svih mišićnih partija 2x nedeljno. Uz to svi znaju kakvi su to treninzi bili. Jednog je naslijedio drugi, obojica su radili onako kako bi im rijetko ko preporučio.

DY je iznio neviđen paket do tad, kao i RC nakon njega. Ni jedan ni drugi to ne bi uradili da su trenirali po uzoru na ono što su mogli pročitati ili vidjeti kod većine. Da je RC trenirao kao DY, nikad ne bi postao mrO. Isto važi i za DY da je trenirao po uzoru na RC. Nisam bilder olimpijac ali sam uspio napraviti lijep napredak. U mom slučaju, 4 mjeseca od povrede, napravljeno je 200 treninga tegovima. Samim tim to znači da sam u 4 mjeseca treninga odradio onoliko treninga koliko bilder koji trenira 4 x nedeljno, za 1 godinu dana. 

Tijelo ce vam poručiti da li ste na pravom putu. Ko nije eksperimentisao nije ni pogriješio, a ko nije pogriješio nije ni naučio nista novo.

 - Drugi dio velikog intervjua očekujte sutra! Imat ćete priliku pročitati što se točno dogodilo Saši, tj. kakva ga je povreda snašla, a isto tako dotakli smo se steroidnih ciklusa, natjecanja itd. Očekujte još zanimljivosti u drugom dijelu!

 Do Čitanja,
Luka Kuhar