Trening je središte napretka svakog vježbača. Oko njega se slaže prehrana, vezano uz trening organizira se i potreban oporavak. Jasno je dakle zašto mu posvećujemo toliko pažnje.
Kada sam ja kretao u teretanu trening mi je bio vrhunac dana, ali i nešto bez čega mi dani nisu imali pretjeranog smisla. Razmišljalo se o tome što ću trenirati, kako ću to odraditi, gdje mogu drugačije i na što pripaziti. Međutim, znao sam se izgubiti u detaljima i razmišljanjima što mi dugoročno nije osiguralo bitan napredak, no vrijeme sve nadoknadi.
Vidite, kada krenete vježbati stvari su dosta jednostavne iz treninga u trening. Nema naročito šire slike, sve su to isplanirane radnje koje želimo pregledati do detalja, no možda se iz vida izgube neki od njihovih ključnih elemenata, neki od segmenata koje moramo razmotriti pri planiranju i provedbi treninga, a gdjekad ne padnu na pamet baš odmah. Idemo proći tri takva!
1. Navika
Kako se ono kaže - za naviku treba otprilike šezdeset i šest dana da se uhvati? Okej, ne mislim da to u kontekstu treninga znači sve te dane provedene u teretani, no ako smo tek počeli, a spremni smo si opraštati zabušavanje i eskiviranje treninga nakon što smo četiri puta otišli vježbati, vjerojatno nas ne čeka mišićna idila. Baš suprotno, tako se najlakše prestane, kada si čovjek popusti još kad nije ni postalo izazovno. Takvog pravi izazovi najčešće potpuno obeshrabre, ali o tome nešto kasnije.
Navika ovisi o disciplini, a disciplinu možemo gledati kao uvježbanu odliku uma da ignorira prvoloptaški refleks "ne da mi se " sa spremnim "ali rekli smo da ćemo napraviti". Gdje nema discipline, navika ovisi o inspiraciji i motivaciji, a to vam neće biti naročito dugovječno. Zašto? Jer život, eto zašto. Poslovne obaveze, fakultet, škola, obitelj, djevojka, društvo, sve to može s pravom tražiti dosta vašeg vremena i angažmana, no ako ste karakter koji će uvijek popustiti neplanskom pozivu na druženje kontra planiranog treninga, ne možete očekivati rezultate bez discipline. Jer baš u takvim situacijama čovjek treba reći - ''''Znaš, rado bih, ali moram prvo obaviti trening''''.
Ne, ovo nije neka trapava tirada o treningu prije svega, već o jednostavnom rezerviranju termina i onda držanju te rezervacije kada god je na rasporedu. Srijeda, petak i subota su dani koje možete trenirati? Super! Vjerujte mi da će vašem tijelu puno više značiti ako tu naviku održavate iz tjedna u tjedan, dva mjeseca, nego ako svaki tjedan propustite bar jedan trening i onda se zbog grižnje savjesti za dva mjeseca pojavite jednog tjedna svaki dan u teretani. Tijelu konstanta godi, njoj se prilagođava. Izolirani naleti motivacije ne ostave puno traga.
2. Izazovnost
Izazovnost mora biti prisutna. Barem ako treniraš imajući ideju napretka ispred sebe kao cilj. Želiš li da tvoje tijelo može i izgleda na način na koji prije nije - vjerojatno ćeš ga morati postepeno tražiti da sudjeluje i obavlja radnje koje prije nije moglo. Čini se dosta jednostavno, no lako se prepustiti automatskom komforu naučenih treninga. Na što ovdje mislim?
Recimo da si svladao prvu točku i relativno si redovit u teretani. Nije da nikada ne propustiš trening, ali ako imaš četiri termina tjednom, u pravilu se samo jedan do dva puta mjesečno ne pojaviš, uglavnom zbog okolnosti koje ne možeš kontrolirati ili baš kroničnog umora. Super. Navika je ipak polazište, ali nikako i kraj! Dovoljno je pojaviti se, ali nije optimalno. Moraš si postaviti izazove analizirajući svoje trenutno stanje, prateći kako tijelo reagira na podražaje treninga i planirajući s obzirom na to. Ako si u teretani već više od pola godine i samo si jednom nešto modificirao po pitanju kilaže, tempa, volumena itd. moguće je da sam sebe sabotiraš. Došao si ovdje i radi tog rekreativnog elementa, ali baš zato što je on uvijek dovoljno izazovan da mišićima bude taman malo previše.
U praksi to izgleda kao pomicanje kilaže svakih nekoliko treninga. Ne radikalno. Ako podižeš bučice od 8 kila na biceps pregibu u teretani, pokušaj nakon tri-četiri treninga, odraditi barem prve dvije od četiri serije sa 9 kilograma. Zašto? Da vidiš možeš li, ali i pošalješ signal tijelu - ovo je idući izazov, napravi što možeš da se prilagodiš. I tako malo po malo dolaziš do većih mišića (naravno, ako si pomažeš hranom i/ili odlučiš ubaciti suplementaciju uz dovoljno odmora). Ako želiš ostvariti neki veći cilj i planiraš bolji rezultat - modificiraj izazov! Stanje u kojem ne napreduješ znači da je vrijeme za analizu i prepravke.
3. Ti sada - Tvoj cilj
Ovdje se vode velike bitke i nastaju veliki problemi. Kada čovjek nešto poželi - recimo malo isklesati trbuh, povećati ruke, proširiti ramena i općenito prepraviti tijelo, preuzme tu fiktivnu sliku budućnosti kao nešto do čega mora žurno doći i što mu je na dohvat ruke. Iako nikako nije loše imati ciljeve, čak velike ciljeve, oni ne smiju biti izvor frustracije zato što nam se trenutno stanje čini veoma udaljenim od njih. Na što ovdje mislimo?
Recimo da doista planirate izgledati kao što smo maloprije opisali. Koliko je to realno? Ovo nije pitanje kojim se nekoga pokušava demotivirati već natjerati na jasno promišljanje stanja stvari. Ako imam 70 kilograma na visinu od 180 centimetara vjerojatno ne mogu očekivati takav rezultat brzo. Okej, to je jasna stvar, no što to znači za trening? Znači da ga ne smijem pokušavati ubrzati! Dakle u prethodnom smo koraku pričali o važnosti izazova, a ovdje želimo pozvati na oprez od megalomanije. Bodybuilding poznaje onu frazu - požuri se polako i predobro. Nema ovdje jurcanja na trening svaki dan, pa kad popusti volja nakon dva tjedna odustaneš. Nema ovdje isto tako ni rušenja granice iz treninga u trening jer to ti vjerojatno neće ostaviti dovoljno vremena za oporavak, a ljutiš li se na sebe i utege dok treniraš mogao bi se i povrijediti.
Za trening je ključno znati vlastite mogućnosti i poznavati svoje ciljeve u usporedbi s njima. Drugim riječima, ako želiš velike ruke, prvo ćeš gledati kako si postaviti izazove u tom polju te ne preskakati termin u kojem treniraš ruke, ali isto tako nećeš ih tlačiti drastično više od ostalih skupina želeći im što brži napredak jer tako dolazi do suprotnog efekta. Skupina se ne oporavlja, težine ili volumen onemogućavaju tehnici da dođe do izražaja, ti si frustiran a rezultat nepostojan.
Dakle važno ti je obratiti pažnju na ispravno stupnjevanje. Stekni naviku odlazaka u teretanu, pazi da svako malo provjeriš odlaziš li tamo na nešto izazovno ili nešto čisto rekreativno te nakon toga iskreno reci očekuješ li možda previše/premalo od sebe i kako se to očituje u tvom treningu? Kao što ne želiš razvaliti ruke svaki puta u očekivanju njihovog rasta, ne možeš očekivati šira leđa, ako su treninzi za njih tek nježni i letargični zaveslaji nikakvim opterećenjima.
Do Čitanja,
Luka Kuhar
