Kada si sam svoj majstor puno toga možeš kontrolirati i izabrati. Kada si sam svoj kuhar - iste prednosti vrijede. Možda nije najzabavnija stvar, ali kuhanje vlastitih obroka itekako je korisno.
I to, moramo priznati, iz više razloga. Svjesni da sve oko nas postaje skuplje i teže dostupno, a opet preplavljeni različitim dostavama hrane i prehrambenih proizvoda, nekada se s pravom zapitamo ima li uopće smisla paliti plin, ugrijati pečnicu i krenuti sa spravljanjem obroka u kuhinji nasuprot par klikova na nekoj od aplikacija za dostavu?
1. Što je unutra? Ono što sam stavio!
Kada naručimo neko jelo ili nam ga pripremi netko drugi često ne znamo što je točno unutra. I ne, polako, ne mislim ja ovdje da nas netko aktivno ili namjerno truje. Ništa slično, ali isto tako poznato je da onaj posebno ukusan i svilenkast okus raznih restoranskih jela dolazi od "male" količine maslaca ili sličnih ulja koja nam sama po sebi nisu naročiti problem, ali ako pazimo na kalorije, pogotovo mislimo li smršaviti, onda itekako treba gledati i takve stvari. Nemalo bi se puta čovjek iznenadio kada sazna što to znači "još malo maslaca" u pripremi nekog jela. Ne radi se tu o četvrt žličice.
Isto tako, normativi su složeni tako da jelo bude ukusno, a opet s obzirom na uslugu i klijentelu objekta - profitabilno, što će reći da porcije nisu nužno optimalne s obzirom na različite fitness ciljeve. Jedan pileći rižoto tako će teško imati 150-200 grama pilećih prsa koja bi gladan čovjek nakon treninga volio pojesti. Biti će to onako, par raštrkanih trakica i komada, čisto za povremeni okus piletine pri zalogajima. Treba li dakle reći da su jela iz objekata za poslugu hrane i pića loša? Nikako, ali ona su često više od same utilitarne hrane. Iskustvo, umjetnički dojam i sve ostalo.
2. Cijena
Vrlo je lako složiti sjajan obrok za malo novca, čak i danas kada imamo dojam da sve cifre idu u nebesa. Nedavno sam za doručak pojeo 200 grama zrnatog sira, 2 jaja, papriku i šnitu kruha. Preko 30 grama proteina uz nešto malo ugljikohidrata i masti, dobar obrok, zasitan, koštao me otprilike 16 kuna. Priprema je trajala 15 minuta sve skupa.
Ni drugi obroci nisu ništa naročito gori po tom pitanju. Ako kroz dan pojedem čak 600 grama pilećih prsa platit ću ih nešto više od trideset kuna, a 300 grama riže koštat će manje od pet kuna. Dodam li nešto brokule kao prilog tom jelu, također dižem cijenu za par kuna. Možda želim napraviti i malo umaka od soje, još pet-šest kuna gore. I tako sam za jedan dan hrane, jedući i više no što bi zasitilo prosječnog čovjeka, i dalje platio nešto manje nego što bi me izašao jedan obrok u restoranu s prilogom. Piće neću ni računati, to mi nikada nije bilo jasno.
Uz vrlo malo snalažljivosti moguće je pronaći stvarno dobre cijene, akcije i pogodnosti da dnevni meni bude ukusan i povoljan. Ako kupuješ suplemente, također je najbolje imati svoje doma. Shake pripremiš za 40ak sekundi, a jedno pakiranje proteina dovoljno je za cca 70ak obroka. To je rijetko viđen omjer uloženog-dobivenog!
3. Optimizacija vremena.
Ovo je zapravo premalo naglašavan, ali vrlo važan faktor. Znate ono kada si kažemo da ćemo skočiti na brzinu nešto pokupiti iz restorana brze prehrane, pa skužimo da nije baš tako brzo. Možda zapadnemo u gužvu, možda čekamo u redu, pa dok se vratimo doma i pojedemo, prođe tu jedan solidan komad vremena, hrana možda nije topla koliko smo htjeli, a ta neka percipirana komocija zapravo je uzela vremena koliko i spravljanje kompletnog obroka.
Također, hranu kod kuće za manje novaca možemo pripremati i za duge pruge. Skuhali smo više mesa, povrća i riže? Odlično! Možemo spremiti za kasnije, ili za sutra, bez dodatnih troškova novca ili vremena. Sutra možda uopće nećemo morati kuhati, kao ni čitav tjedan ako pripremamo hranu toliko unaprijed. Ne moramo smišljati po što otići i gdje naručiti, kada biti doma i koliko platiti. Posudice nosimo na posao, trening, gdje god treba, a učimo se i kako posložiti procese u stvarnom vremenu pošto različiti sastojci imaju i različito vrijeme pripreme.
Jasno je dakle da za planiranje i spremanje obroka ne treba neka naročita filozofija, ali isto tako moramo biti iskreni i reći da si mnogi od nas spremno izmišljaju razloge zašto je praktičnije ili lakše nešto naručiti ili skočiti po fast food. Na kraju priče takve opcije redovito ispadaju skupljima, nezdravijima i nepraktičnim intervencijama u dnevni red.
Opet ponavljamo, ovo nije nikakav manifest protiv povremenog uživanja u takvim obrocima, ali ako planirate nadzirati pripremu i unos hrane u svojoj svakodnevici uz pokušaj optimiziranja njene cijene unutar granica postojećeg budžeta - te za to imate točno određenu količinu vremena u danu/tjednu, itekako se može, a bome i isplati spremati hranu u kuhinji. Da ne govorimo kako s vremenom postajete sve vještiji i bolji u tome!
Do Čitanja,
Luka Kuhar
