Želiš bolje izgledati? To nam je svima cilj - na ovaj ili onaj način. Ipak, postoje i stvari koje nas drže dalje od željenog rezultata, a u ovom tekstu prolazimo tri protivnika boljeg izgleda!
1. Stres
Ako ga gledamo kao akumulirani dnevni psihofizički pritisak na organizam - stres nije zezancija! Pogotovo jer njegov puni doseg često ide van naših neposrednih granica osjeta. Naravno da će biti lakše uočiti stres koji proizvodi baratanje velikim teretom od onog uzrokovanog suptilnim neugodnostima na poslu, kašnjenjem, prolivenom kavom i tako dalje.
Stres kao pritisak za nas znači umor, dekoncentriranost i slabost volje, ali i samog tijela. Na trening dolazimo bez pretjerane motivacije za radom, pokrete prolazimo nezainteresirano i polovično, a može se dogoditi i da skratimo trening za koju seriju jer smo naprosto bezvoljni. Još ako malo bole ta prokleta leđa ili nešto šteka u ramenu, ma zaboravi, idem doma. Zvuči poznato?
Stres trebamo uzeti u obzir kao nešto svakodnevno, važno i moguće vrlo utjecajno na sve što radimo. Ne mora to biti samo trening u teretani.
Organizacija obroka, praćenje plana prehrane, pravovremeni odlazak na spavanje, sve to stres može ugroziti. Kada nas nešto iritira i nervira skloni smo preskakati obroke ili pak jesti nešto posve nepotrebno, iskaljujući se na ili putem kalorijama bogate hrane. Loš san, nemogućnost spavanja kao takva.
Dobar antioksidans, balans vitamina i minerala, proteini sve nam to može pomoći da u borbi sa stresom nismo mi ti koji će na kraju dizati bijelu zastavu!
2. Neorganiziranost
Dignite ruku ako vas neorganiziranost začuđujuće organizirano prati kroz život. Vaša nije u zraku? Eh, ona s druge strane monitora svakako je! Neorganiziranost je skup svih onih "ma budem to kasnije" koji nas kada-tada sustignu i sravnaju sa zemljom - pa zatim daju pusu u čelo! Za sustavni napredak koji se lako može pratiti i nadzirati, nema ništa gore od neorganiziranosti, dapače, ona bi mu zapravo bila najveći problem.
Napredak u treningu pratimo tako što uzimamo u obzir intenzitet, opterećenje, vrijeme, prehranu i sve ostale relevantne navike koje u kompletu daju konačni rezultat.
Što je bolji sustav treninga, što je prehrana konkretnije posložena, što nam ritam spavanja i tomu slične stvari imaju više smisla - lakše je vidjeti gdje možda nismo onoliko dobri koliko bi trebali biti, a gdje već dajemo dovoljno za optimalan učinak.
E sada, ako je situacija kaotična, ne zna se tko će piti, tko platiti, onda nije tako dobro, niti će dati valjan rezultat! Stihijska prehrana problem je s kojim se mnogi suočavaju. Ide ovako nekako - ujutro brzinska kava uz par jaja i nešto kruha jedan dan, ali već drugi dan za doručak su burek, cigareta i dvije kave.
Treći dan doručka nema jer smo ustali dvadeset minuta nakon alarma, četvrti dan ne jedemo, pa peti proždiremo sve što možemo sažvakati.
Sličan se kaos tako dogodi i na treningu, kada nismo sigurni što danas radimo, pa nekada uspijemo dati sve od sebe, zatim se ne pojavimo par dana, a spavamo, hah, spavamo. Kada? Nije bitno, ne pitajte. Oporavak je tako praktički nemgoguća misija. Dovesti se u red znači biti bliže disciplini i samim time, rezultatu! Od jutarnje kave do kreatina, sve mora biti u redu!
3. Manjak izazova
Stagnacija se događa onda kada je naše tijelo već pronašlo adekvatan odgovor na dosadašnje izazove, a mi ga ničime ne tjeramo na nove prilagodbe, novi rast, novi razvoj. Drugim riječima, uhvatili smo se u rutinu koja je jednom davno donosila rezultate, ali što smo s njom odradili, odradili smo.
Trening je uvijek stvar pametne progresije. Gledajte to kao vrlo odmjereno, ciljano podizanje letvice jedno mjesto iznad. Nema divljanja, nema baratanja težinama koje su daleko od nama savladivih, ali ima postepenog dolaska do njih! Kako se to radi? Jednostavno je!
Savladamo ono trenutno, pa vrlo skoro učinimo pomak ka malo napornijem, malo težem, malo izazovnijem. Tijelo se mora potruditi, mišići osposobiti za dosad nedoživljen stimulans i granica se malo po malo udaljava, odlazi s mrtve točke gdje se već dosadno raskomotila.
Ovu greško jako je lako živjeti, a nešto teže "dijagnosticirati". Zašto? Jer nije neugodna, i baš je u tome stvar! Male neugodne, da je trening "malo pretežak" i uvijek malo iznad naših mogućnosti, a opet unutar parametara sigurnosti, e to je zona u kojoj se zapravo napreduje.
Kada treniramo, a sasvim smo si komotni i bez ikakvog izazovnog napora, onda izgledamo kao da je to slučaj. Možda samo trebamo "kick" prije treninga, neki preworkout koji bi ubacio u brzinu!
Bilo kako bilo, ovo nisu sve greške koje možete iskusiti, ali su svakako one vrlo prisutne i treba ih uzeti u obzir kada gledamo svoje rezultate ili, u ovom slučaju, odsutstvo istih. Razloga može biti pregršt, otegotnih okolnosti sasvim dovoljno da cilj ostane neugodno udaljen.
Nemojte zamjerati sebi, ali ostanite budni i spremni opaziti što se događa jer samo tako možete intervenirati i samim time dovesti svoju dnevnu rutinu do stanja u kojem omogućava optimalan učinak na treningu i u životu općenito!
Team Proteka
