3 razloga zašto ne napreduješ u teretani?

 Ako si isplanirao određeni cilj za sebe to je već pohvalna stvar i samim time ističeš se od velike većine ljudi koji u svakom pogledu bauljaju kroz život ne znajući gdje im je što ni po pitanju životnih planova, ni po mnogo prizemnijem pitanju novčanika, ključeva od auta i tako tih sitnica.

Dakako, imaš taj svoj zamišljeni cilj upravo kako bi došao do njega. Čuo si sve one rečenice o tome kako treba voljeti proces i kako je putovanje važno. Jasna je to stvar, trudiš se, voliš to što radiš prešlo ti je u naviku razmišljati o dnevnim aktivnostima od treninga do prehrane u kontekstu neke šire slike, ali znaš, jako dobro, cilj je tu da bi do njega stigao.

Problem nastaje kada počneš stagnirati. Ne samo da opažaš opadajuće prinose, koje definiramo kao veći trud, a manji rezultati nego prije, već je došlo do toga da se uistinu ne možeš maknuti s mrtve točke. Zar je to to? Jesi li uistinu došao do onog nevidljivog zida iz ranih video igara? Možeš li razumno očekivati više. I...kako?

1. Izgledaš isto? Radiš li možda...isto?

Vidi, ovo ne bi trebalo biti pretjerano teško za shvatiti. Čovjek koji ponavlja jednu te istu radnju a očekuje drugačiji ishod - možda si čuo - lud je tip! Upravo se tako može definirati ludilo kao stanje, ali definitivno neće pomoći kada govorimo o stagnaciji i izostanku stvarnih rezultata.

Trening lako zapadne u lošu rutinu. Znam, čuo si o tome kako je rutina važna, da se čak i na engleskom taj proces zove "training routine" pa kako onda može biti kriv? Može ako ne izvršava svoju zadaću. Trening kao takav skup je ciljanih izazova koje ćeš s obzirom na vlastite mogućnosti i kapacitete s vremenom morati prepravljati i otežavati, možda olakšati ako negdje naročito pretjeraš, ali radiš to zato što se tijelo može dobro adaptirati na novonastale okolnosti.

Te novonastale okolnosti ipak moraš držati dovoljno ispred svog tijela da se ono zapravo mora pomučiti pri radu. Ako si na treningu gdje odsutno možeš slušati glazbu, razgovarati dok dižeš utege, zijevati između vježbi, jedva se znojiš i teško da ti je išta zaista izazovno, eto ti prvog krivca za stagnaciju. Očekuješ premalo od sebe ili si jednostavno previše popuštaš! Na taj način nema napredovanja prijatelju, tip u ogledalu neće izgledati impresivnije.

2. Clean Day, Dirty week

Prije par godina koncept cheat dayja bio je vrlo popularan, a i danas se itekako koristi u raznim sportovima, pogotovo bodybuildingu i teretanski srodnim disciplinama. Ideja je jednostavna, nakon dugotrajnog održavanja discipline po pitanju prehrane tijelo ćeš metabolički resetirati okretanjem čitave rutine na glavu tijekom jednog dana. Palačinke, slastice, brza hrana, masno, što god ti je palo na pamet - prolazi. Količine možda malo pratiš, možda i ne.

Međutim, ideja se s vremenom pervertirala i došlo je do ekstrema u svakom slučaju. Danas se recimo toliko zna inzistirati na kalorijski preciznim prehrambenim modelima do točke gdje oni ubijaju svaki entuzijazam. S druge strane, događa se i ovaj naslovni koncept druge točke - gdje jedan do dva "čista" dana prati čitav ostata tjedna postepene i zatim potpune popustljivosti.

Cheat day je sam po sebi iskoristiv, ali on ne smije imati tendenciju kaskadnog pada u nedogled. Planirao se jedan, zalomio drugi, a on razdužio u treći i tako smo se pronašli pred vikendom u kojem spašavamo što možemo i stignemo. Zašto? Jer eto malo smo se zaigrali s varanjem po pitanju prehrane i sada nam ostaje skoro pa samo to usamljeno varanje. Prehrana postaje udaljenom idejom. Ako tvoj tanjur nije ozbiljno shvatio pretpostavljeni cilj, nećeš tako ni izgledati.

3. Stihijski pristup

Ovo je možda i najčešća greška malo iskusnijih vježbača. Početnici znaju ili odmah odustati, ili robotski pratiti sve što im se kaže, ali veterani i iskusniji sportaši s vremenom si dosade kroz silne planove, a moguće opadanje motivacije također će sanirati stihijskim pristupom. On nekad može imati razna imena, od prehrambenih peripetija do zbunjujućih treninga, ali greška je nepobitna

Stihijski pristup znači nekontrolirano obavljanje nečega. Čega? Dobro pitanje! Vidjet ćemo. Možda ono što mi se danas da, možda ono što sam odlučio unaprijed, možda ništa od navedenog, možda samo odem doma jer sam zaključio da mi se ne da. Sutra sam iznimno strog, jedem isključivo kuhano meso, povrće na pari i nešto riže, a treniram kao ozbiljan powerlifter. Preksutra se jedva prepoznajem s obzirom na to sve, da bi kroz par dana trenirao kao da me netko pištoljem sili, uglavnom jer mi se dobar dio dana nije dalo jesti. Dok nisam naletio na pekaru s frendom.

Zamisli da gradiš kuću ili neki veći objekt. Imaš plan rada, tlocrt i rokove. Znaš što ide prvo, koji zid, koji materijal, koji alati. S obzirom na koncept kuće, znaš da još nisi stavio krov, jer eto vidiš ispred sebe istovremeno nedovršenu građevinu i njen završni crtež. I gradiš dalje. Kada gradiš tijelo, također ti je važan plan gradnje. Znati kako doći do zamišljenog "krova". Znati odabranu metodu, zabilježiti je, pratiti i promisliti. Kada bi gradio kuću kako god ti se hoće, ili bi te projekt ubio, ili se jednostavno srušio. A opet, možda jednostavno nikada ne bi stigao do svoga kraja, što god izvodio.

Dakle, ako želiš napredovati moraš prije svega sam sebi pokazati sportski respekt. Planiraj uspjeh, osmisli put do njega. Nemoj ga sabotirati prehranom koja nema veze s njim i ako vidiš da predugo radiš istu stvar, razmotri gdje se možeš izazvati na nešto novo, gdje je pametno pogurati granicu. 

I tako dolaziš do rezultata, polako, ali budno i pametno!

Team Proteka