Odlasci u teretanu često imaju svojevrsnu redovitu postavu glavnih likova. Ne spada svatko među njih, ali ova tri sigurno ste barem jednom vidjeli u svojim pohodima na bučice.
Ljudi, moramo se nekada našaliti i na svoj račun, svi mi koji idemo u teretanu. Znamo da je vježbanje super, dobro je za psihofizičko zdravlje, super utječe na čovjekovu funkcionalnost u životu i prirodi, a i znamo da se kroz takav vježbački trud bolje izgleda.
Pa opet, treba staviti ruku na srce i reći - ima nas svakakvih. I teretane stvarno znaju biti pozornice najrazličitijih likova, od kojih su neki postali već toliko prisutni i znani da ih u jednostavnim karikaturama možemo prikazati, a toliki među nama zatim se uhvate za glavu govoreći - Jao znam tog, taj je kod nas dvije godine i svaki put ...
Krenut ćemo, dakle, redom, i odabrati tri stereotipa koja stvarno često vidimo, pogotovo ako su u pitanju manje sredine ili kvartovske teretane, no ne, ovi se heroji ne srame otići ni u velike centre gdje svoju sjajnost hrabro pokažu. Jer ono što im je svima zajedničko, jest da ih nitko, pa ni onaj koji se trudi, neće moći promašiti.
Fotomodel
Prirodno stanište fotomodela svaka je sprava, svaki stalak za utege, svaka sajla i klupica pored koje je barem jedno masivno i dobro osvijetljeno ogledalo. On bez toga ne može jer kao da ne vjeruje u učinkovitost vježbe koju nije dobro promotrio kroz obožavanje vlastitog odraza. Putanja pokreta prilagodljiva je i ne ovisi toliko o biomehanici, koliko je ključno da si ta osoba izgleda dobro.
Vidite, usavršavanje pokreta ovdje nije jednako najboljoj pumpi ili potpunom pogađanju željenog mišića. To je super i baš je lijepo ako se dogodi, no vrhunska vježba ona je tijekom koje ili barem nakon koje fotomodel može uz neskriveno obožavanje podignuti svoj pametni telefon i uperiti leću kamere prema ogledalu.
Uz jedan sudbonosni klik, sada i ostatak svijeta može znati - čovječe, tako sam dobar.
Drage djevojke, nemojte misliti da vas izuzimamo iz ovog primjera, jer ne, vaše opružanje nogu uz napinjanje stražnjice pored svih reflektirajućih površina uz jednako podignut pogled nije prošlo nezapaženo. Naravno, svakom fotomodelu, bez obzira na spol, nezapaženost je smrtni neprijatelj.
Fotomodel nije nužno loš vježbač; dapače, on često dolazi u teretanu i čak sasvim solidno napreduje, no steknete onaj dojam da možda i samo možda misli da trening bez fotografije ili vježbe bez snimke jednostavno nisu stvarne. Kako ono glasi pitanje, ako drvo padne u šumi, a nitko ga nije čuo, je li stvarno proizvelo zvuk? Prevedeno u rječnik fotomodela - što je bica/guza, ako nije lajkana?
Kamatar
Naš dragi kvartovski kamatar možda uopće nije u stvarnom poslu utjerivanja dugova. No kada ga vidite kako boksački ulazi u teretanu napuštajući svlačionicu, ne možete ga promašiti.
Vrlo često ima barem jednu tetovažu, a nije nemoguće da su mu ruke do šaka prekrivene različitim plemenskim ili lubanjastim motivima. Oni nepopravljivi kamatari teške ruke i nježnog srca možda krasopisom imaju tetoviranu podlakticu na kojoj jasno piše - Sanda.
Jer ispod svih tih šljaga i šaka, leži gradski romantik.
Kamatar se kreće kao da ima tikove. Često otresa šake, zabacuje ramena, a možda i ''''shadow boxa'''' između serija. Jer nakon ovog (još jednog) treninga bicepsa i prsa, mora otići do susjeda i prijateljski mu zaplijeniti televizor. Nažalost, predviđa da susjed neće biti sasvim suglasan.
Kao što ga vjerojatno zamišljate, kamatar nosi markiranu usku majicu koja može, ali ne mora imati rukave. Ponosno pokazuje bicepse, opet trenira prsa, a za noge je čuo, no nisu u dobrim odnosima. I to se vidi. To se stvarno vidi. Ako ga krivo pogledate, ozbiljno će se namrgoditi i kada vas sretne na klupici uz pitanje - imaš još tu puno?, razmislite da skratite ukupnost trajanja vježbe.
Nadobudni bilder
Nadobudni bilder bitno se razlikuje od pravog bodybuildera, odnosno ozbiljnog sportaša koji se aktivno natječe i samim time treninge doživljava kao put do pozornice, ali ne nužno i samu pozornicu. Nadobudnom bilderu pozornica nije važna jer njegove daske koje život znače gume su i tatamiji teretanskih podova.
Nadobudni bilder mora nositi jednu od dvije uniforme: ili hoodieca s kapuljačom koju često namrođeno stavlja preko glave, pogotovo kada je dodao nekoliko ploča na šipku, ili majica bez rukava s boratovskim izrezom koju preko ramena drže tri niti i malo dobre volje.
Ako slučajno niste primijetili nadobudnog bildera u svojoj teretani on će se doista pobrinuti da ga zato bar čujete. Prolazi prostorom uz dramatične izdahe, glasno puše, a kada se zapravo prihvati utega reži, gunđa, glasa se i viče. I ne, nisu to oni normalni zvukovi uzrokovani pritiskom predmeta, to su već uvježbani komadi koji imaju svoj ritam i tempo. Skoro pa su melodični na svoj čudovišan način.
Opet, ako ga možda niste vidjeli, ne brinite, jer on je sigurno vidio vas. Zapravo, on vas je vidio sve. Svakoga je odmjerio, ocijenio svačiji genetski ptencijal i pred svakog u svom umu doveo ono ključno pitanje - jesam ja bolji od tebe? Ako ste negdje napredniji, to će njegov pogled biti smrknutiji Ako ste uvjerljivo sitniji, to će mu prsa biti uzdignutija kada prolazi pored vas.
Možda pati od ILS-a, odnosno sindroma imaginarnih latova, zbog čega (i ako ima razvijena leđa) ruke drži dovoljno široko da bi između laktova i tijela stala barem gajba. Jednokrilna vrata često su mu nedovoljna za prolazak, a trkne li vas laktom, vaša je greška jer ste niste izmaknuli pred kolosusom.
Ovaj je tekst pisan s malo dobronamjerne šaljivosti vezane uz čitav naš teretanski svijet u kojem se moramo šaliti jedni s drugima jer ništa dobro neće izaći iz toga ako se uzimamo uvijek maksimalno ozbiljno. Idemo dizati utege, trudimo se raditi to redovno i marljivo, ali na kraju dana ne smijemo se ufilmati u to da smo super junaci ili nadljudi.
Ne, stvarno, ne smijemo jer tek onda izgledamo totalno apsurdno i svi nam se s pravom rugaju.
Do Čitanja,
Luka Kuhar
