Phil i Kai, Rhoden i Wolf, Branch i Pakulski. Rivalstava nam u bodybuildingu ne nedostaje, ali u potrazi za njima ne trebamo uvijek prelaziti velike udaljenosti da bi ih pronašli. Ima jedno itekako interesantno na našim skromnim prostorima.
Ono Adnana Goste i Miroslava Kolobarića…
Prošle godine momci su imali najveći okršaj dosad. U Gradu Zaječaru održavalo se prvenstvo Balkana u bodybuildingu gdje je Hrvatska po prvi puta sudjelovala. Upamćeni smo kao reprezentacija koja je u debitantskom nastupu dovela najtežu artiljeriju (doslovno) u vidu Petra Klančira koji je bio apsolutni od kad je sjeo u kombi.
Klančir je došao i prohujao kroz svoju kategoriju baš kao i kroz apsolutnu. Bilo je vrsnih takmičara, ali jedan je Petar.
Njemu je ovo bila usputna postaja za mnogo veće pozornice.
Prava natjecateljska poslastica krila se u kategoriji prije, gdje su se susreli Kolobarić i Gosto.
Adnan je za Bosnu postavio nove standarde zadnjih godina. Čovjek koji je za simetriju sinonim u rječniku dominira gdje god da se pojavi. Krase ga obli mišići, fantastične linije i jedna od bolje posloženih figura u zadnjih nekoliko generacija natjecatelja. Nije ni čudo da govorimo o trostrukom osvajaču apsolutne titule u svojoj zemlji. Ado je nezaustavljiv na domaćem terenu i kao takav postavio se u ulogu predvodnika svoje reprezentacije na prvenstvu Balkana.
Kada smo došli pred dvoranu dočekao nas je Mirsad Terzo, uvijek raspoložen i razgovorljiv sve nas je pozdravio s posebnim obzirom prema zadnjem koji je izašao iz kombija, Kobcu. „A i ti si došao lisice“?! Rekao je Terzo smijući se vidno oguljenom Kolobariću koji se u Yatesovoj maniri zagrnuo svime čime je mogao, čak je i lice sakrio naočalama.
Jednom prilikom, pri posjeti Trstu, rekao je Mauro Sassi: „Kobac je ko Tito – svi ga znaju!“ I stvarno, nije trenerski majstor bio u krivu.
Ako znate domaći bodybuilding barem malo, onda znate i tko je Miroslav Kolobarić. Natjecatelj BBK Mario iz Požege napravio je u karijeri velike rezultate postajući državnim prvakom nekoliko puta, osvajajući Bihać, a pokazat će se i dovoljno vrijednim titule prvaka Balkana.
Put do tamo nije bio lagan i nitko se nije pretvarao da će biti jednostavno uspoređivati ova dva bildera. Jedino što njih dvojica imaju zajedničko je reputacija, odnosno klasa koja jesu, što se samog izgleda tiče – reklo bi se – kruške i jabuke!
S jedne strane imate Gostu čija je figura mnogo bliža oku prosječnog promatrača, iako u njoj nema ništa prosječno! Oku ugodne, skladne skupine mišića čine ga ekstremnim, a opet ne odbojnim kako se to prepisuje velikom broju bodybuildera današnjice. Njegov je pozing orijentiran na prikazivanje sklada i simetrije te isticanje jedinstvene konstitucije mišića kojom se može pohvaliti.
Na drugoj strani imamo Kobca koji sve to nije. On je domaći Branch Warren. Bodybuilder koji po genetskoj građi možda neće biti svačiji izbor za mistera, ali nevjerojatnim zalaganjem doslovno gazi konkurenciju pred sobom. Ističe se vaskularnošću, suhoćom i formom koju na dan natjecanja malo tko nadmaši. Prošle godine izbrusio ju je vrhunski.
Prije njihovog nastupa svi smo bili u laganoj panici od Bugara. Dečki su odvaljivali kategoriju za kategorijom, uvijek su imali nekog svojeg natjecatelja koji je bio među najboljima, upravo su takve najave bile i za naredne bilderske kategorije. Javili su nam da će u kategoriji s Kobcem i Adom biti jedan itekako uspješan Bugarin. Međutim, na bini potpuno druga priča.
Izlazak na binu se bližio, kretao sam na položaje za reportere, ali u tom trenutku me poziva Gosto da provjerimo formu. Odlazimo u backstage gdje je Adnan napinjao kvadove i pokazivao na vidljiva mišićna vlakna. Kada ga je prošli put Kolobarić dobio, imao je dublje kvadricepse, ove godine Ado je na njima dobro poradio.
Trenutak prozivke stiže i na bini se nalaze Kolobarić i Gosto. Zasjenili su sve ostale natjecatelje u prvih par sekundi i bilo ih je zanimljivo gledati. Vidjeli ste da niti jednog od njih baš ne zanima plasman, dokle god mogu biti ispred svog rivala.
U prvih nekoliko trenutaka oko Vam odmah pobjegne prema Adnanu. Čovjek stvarno ima nevjerojatnu figuru, a i prezentacijom je pokazao da misli ozbiljno. Djelovao je željno dobrog rezultata, došao je ispraviti greške s prošlog balkanskog. U svakom aspektu bio je to bolji Gosto od svog zadnjeg izdanja na tom natjecanju. Taj cilj biva ostvaren.
Međutim kako su natjecatelji prolazili obavezne poze, ozbiljnije oko uočilo bi i dosta ozbiljniju formu Kolobarića. Ado je bio dobar, no forma koju je imao Kobac bila je bez premca. Granitno tvrd i izuzetno vaskularan, Miroslav se nije isticao kao esteta, već kao spremniji natjecatelj. Gdje bi Gosto ispao skladniji, Kobac bi djelovao brutalnije. Onda su došle i bočne poze za prsa i triceps gdje se zna da malo tko može konkurirati dečkima iz Požege. Možda je nešto u tamošnjem kraju!
Kada je na kraju Kolobarić osvojio kategoriju publika je bila u bunilu. Iskreno, bio bih i ja da sam malo noviji u ovim krugovima. Adnan je vrlo očigledno bolja figura, oku ugodniji, ali, jednako koliko je i Kobac očito spremniji za binu. Da su bili u istoj formi, Ado bi dizao pehar, no Kolobarić je oštrini dao novu dimenziju i dobiva natjecanje.
Rasplet svega ovoga bile su žustre rasprave. Fanovi obojice bili su oštri jedni prema drugima u komentiranju duela, ali na kaju sve završava prijateljski. Adnan i Miroslav prije svega su vrhunski sportaši koji svoje „razmirice“ sređuju na bini i tako nam priušte jedno kvalitetno regionalno rivalstvo.
Možemo biti sretni da takve natjecateljske napetosti imamo prilike gledati i u domaćoj režiji. Adnan Gosto i Miroslav Kolobarić postali su kategorija za sebe…
Do Čitanja,
Luka Kuhar
