Član Proteka teama Antonio Furić natjecao se na ovogodišnjem izdanju Arnold Amateur Classica u Columbusu - država Ohio/SAD. Na put je krenuo prošloga utorka kako bi se za vikend razračunao s konkurencijom koja se tik do natjecanja...
gadno zaoštrila!
Antonio i ja sastali smo se u Playu dan-dva prije odlaska u Ameriku kako bi provjerili gdje trenutno forma stoji i napravili pokoju fotografiju. Furić je bio vidno umoran od iscrpljujućih priprema, ali pozirati se mora i to se odradilo bez ikakva pogovora. Što se same forme tiče, izgledala je vrlo pristojno. Moćan i impozantan, pun i tvrd. Sve u svemu, jako me podsjetio na izdanje od prije par godina kada si je priželjkivao zlato na ovom natjecanju, a eto, izmaklo je finale za koju nijansu. Nešto se dogodilo tih zadnjih par dana, negdje se potkrala greška.
Ove sam godine imao sličan dojam gledajući njegove slike s bine. Nije to bila ista figura koja je napustila Zagreb, ali ovoga puta dogodila se nezgoda s letom, odnosno odgađanjem istoga. Zbog mećava koje tresu taj dio SAD-a, njegov je let bio na čekanju te je čitavu večer proveo na Aerodromu iščekujući polazak - u nikakvim uvjetima za tako osjetljivu fazu prije natjecanja.
Već mi se tada javio naslućujući da stvari ne idu kako treba, ali ostao je još koji dan do bine- nije se situacija činila tako pogubnom. Nekako se stiglo do odredišta, na vaganje se došlo mnogo kasnije od planiranog, a kilaža se u par sati morala spustiti nekoliko kilograma - što samo dokazuje koliko je nezgodno kada samo jedna okolnost ne ide u prilog bodybuilderu koji je u završnoj fazi priprema. Znalo se da će trebati gađati kilažu, ali da su stvari išle po planu, ne bi to bio tako hitar i impoviziran proces.
Od dozvoljenih stotinu kilograma, Antonio je imao ravno 99.9 čime postaje jasno da se taman uspio dovesti do granice mogućeg i upasti među planirane konkurente. Zanimljivost situacije se povećava onda kada je lista od najavljenih 9-11 natjecatelja naglo postala duplo punija uz neka poznata imena amaterske scene.
Arnold Classic uvijek slovi za malo nespretno natjecanje što se tiče same organizacije i procesuiranja natjecatelja u amaterskom djelu. Nemalo sam puta čuo žalbe na uvjete u kojima se zagrijavaju okupljeni, a i same informacije vezane uz potrebne stvari nisu uvijek super vidljive. Tako znaju govoriti oni koji su se tamo našli.
No, što je tu je, Antonio je nastupao i po fotografijama mi je vrlo jasno da to nije bilo blizu one planirane forme niti realne mogućnosti njegove figure. Pomaci u rasporedu uzrokovani odgodom leta naglo su zatražili reorganizaciju koja zna biti pogubna samo par dana prije bine, ali kako kaže narod - ne možemo žaliti za prolivenim mlijekom! (čak i ako je u njemu bio whey)
Antoniu želimo malo zasluženog odmora i mirnu glavu nakon svega što se dogodilo. Uvijek može bolje, uvijek može gore. Čitava je sezona ispred nas, tko zna što nosi budućnost!
Do Čitanja,
Luka Kuhar
