Društvene mreže jače su no ikada prije, a istini za volju i ima ih više no što je pametno pobrojavati. Na njima je postao trend objavljivati golemu količinu fotografija korisnika, a samim time i prisutnost mišićavih tijela postala je veća.
Kada pogledamo kroz povijest, ne sada onu neku izrazito davnu vezanu uz antiku i pradavna vremena, već samo stotinjak godina unazad jasno je da su vizure ljudskih tijela bile vidljive kroz vrlo rijetke i za današnje standarde neimpresivne vizualne materijale.
Prevrtimo malo prema naprijed i evo nas u kasnijim godinama prošlog stoljeća gdje su filmovi i serije postojale u velikom broju, a i časopisi u jakim nakladama preplavili su police. Međutim, za jedan časopis trebalo je čekati barem mjesec dana, a filmovi i serije dugo su se snimali. Akcijske heroje vidjeli smo u vremenski udaljenim nastavcima, a sportašice i sportaše u magazinima trebalo je također dočekati u stvarnom vremenu. Bio je tako čest slučaj da neki turnir završi, a reportaže i fotografija nema još barem mjesec dana - pogotovo ako televizije takvo što ne prenose.
Kroz forume i razne arhaične inačice današnje digitalne džungle ljudi su mogli vidjeti jedni druge, no ni tehnologija u vidu aparature za fotografiranje nije bila nešto naročito napredna, pogotovo ne kada govorimo o krajnjim korisnicima kao običnim ljudima.
Gym selfie
Danas je sve to bitno, bitno drugačije. U manje od pola minute možete objaviti bilo što. Fotografiju, video zapis, tekst, zvuk, različite kombinacije navedenog. I to možete učiniti s malene spravice koja bi se nekada smatrala pukim snom futurizma. Ta spravica, taj pametni telefon, može vas uslikati nevjerojatno kvalitetnom kamerom te vam odmah zatim ponuditi više desetaka opcija obrade i prerade fotografije. U par dodira, ta ista fotka stiže na internet u golema prostranstva isprepletenih ljudi. Online je.
Kada dođe online odmah poprima određene osobnosti, prosudiva je. Možemo komentirati, lajkati, odobravati ili kuditi. Ljudi daju svoje mišljenje kroz klikove ili riječi, a mi to upijamo. Naravno, ako više ljudi nešto odobrava to se širi samo tako, koliko god stvarno ili nestvarno bilo. Obrađeno ili ne, popularno je.
Za mnoge polaznike teretana ovo se isprva činilo kao super stvar. Mogu imati pravi online dnevnik svojeg napretka, komunicirati s drugim vježbačima i bilježiti svoje misli, svoje fotografije, kao ključne točke u procesu. I onda se to malo po malo pretvorilo u sasvim svoju disciplinu, suludi hobi i neku vrstu pasivne ovisnosti. Zaista, za dobar dio ljudi, trening kao da se nije dogodio ako se nije opalila fotka. Za još veći, on je nezamisliv bez dopisivanja ili prevrtanja po društvenim mrežama između serija i vježbi.
Te goleme i zastrašujuće količine fotografija međusobno se hrane i bujaju zajedno, stvarajući dosta opasnu sliku o tijelu! Naime, i kada su postojali časopisi, pogotovo oni fitnes tematike, u njima su se nalazile fotografije iznimnih slučajeva, profesionalnih bodybuildera, fitness modela i općenito ljudi koji čitavo svoje vrijeme i rad posvećuju figuri od koje zarađuju novac.
Društvene mreže
Danas su nam putem društvenih mreža takvi ljudi dostupniji no ikad, ali s njima u kompletu dolazi i čitava vojska onih, danas dobar dio njih zovemo influencerima, koji se na određen način pretvaraju da žive živote iste poput nas, ali eto izgledaju četrdeset puta bolje, voze skuplje aute, žive u luksuznijim stanovima itd.
Zaboravlja se ona ključna stavka - većina, ako ne i svi, takvih profila pomno je kontrolirana i kreirana. Highlight reel najboljih trenutaka, pomno posloženih stvari u sobi, izabrane specifične šminke, kuta, rasvjete i poze. I zatim više, mnogo, mnogo više okidanja fotografija. Ništa nije spontano, pogotovo kada piše da je spontano. Vježbači uvlače trbuh i kontrahiraju ga ispuhujući normalnu količinu zraka, uspravljaju ramena, napinju biceps, šire leđa. Sve za ''''''''spontanu'''''''' fotografiju, koja je samo tako nastala. Mi ne vidimo njih kao takve, mi vidimo najbolje od njih.
I onda kada to gledamo, kada nam se čitava plejada takvih likova vrti pred očima, uspoređujemo se s njima. Pored njihovih ''''''''woke up like this'''''''' fotografija, naša stvarnost buđenja izgleda kao amaterski horor film snimljen drhtavom kamerom. Čak i kada si dobro izgledamo, ne možemo se usporediti s njihovom fotografijom iz teretane, provedenom kroz barem desetak filtera ili sistema obrade.
Fitness influenceri
Zanimljivo, određeni nas podaci upućuju na taj kognitivni problem baš kada se radi o dalekim ili nepoznatim ljudima. Kao da zaboravljamo što stavljaju online - ono najbolje, ono što su ponosni pokazati. Kada vidimo lijepu sliku nekog nama dobro poznatog, ili člana obitelji, lako nam je prepoznati koliko je ta fotografija bliska ili udaljena od svakodnevice - jer ga vjerojatno vrlo često vidimo. Samim time, ne uspoređujemo se s nerealnim stupnjem sređenosti, obrađivanja fotografija ili pripremanja za slikanje.
Lajkanjem brojnih fitness infulencera vidjet ćemo samo njihove najbolje objave koje oni postavljaju na mreže kako bi zadržali, privukli i osigurali viđenost. Sigurno neće biti onih svakodnevno stvarnih i spontanih, iako i povremena raspuštena fotka može poslužiti bildanju kredibiliteta u stilu "eto vidite i ja sam samo čovjek".
Poanta je zapamtiti to i u svim ostalim prevrtanjima po mrežama. To je samo sadržaj, nije čitava slika stvarnosti. Od takve poplave isceniranog sadržaja razumno se sakriti i maknuti s vremena na vrijeme, ali ne valja zabrazditi u totalnu suprotnost i reći - ono čime sam realno i s razlogom nezadovoljan oko sebe, moram nositi kao ponos i razmetati se time. Jednako je lažno i ne doprinosi smirivanju situacije.
Imajte mirnu glavu, oštro oko i razumno promatrajte što vidite. Ne uspoređujte se s ljudima koji žive od toga kako izgledaju, ako vaš životni ritam i njihov nikako ne idu ruku pod ruku. S druge strane, nemojte ni slaviti vlastite slabosti ili manjke kao lažne trofeje. Budite bolji od sebe, nastojte napredovati, i biti će bolje - na realan način
Do Čitanja,
Luka Kuhar
