Nije Josipa Lisac preinačila svoju uspješnicu o magli već eto našeg obećanog osvrta na nedavne peripetije oko doping kontrole u nas Hrvata. Svjestan sam da bi ovaj tekst mogao podići neke obrve i napeti pokoji biceps,ali što je tu je,
idemo kao i uvijek bez cenzure...
Iskreno, ne volim se previše ni osvrtati na ovakve teme. Bilderski je kodeks da se oni koji nalete na "problemčić" s doping kontrolom šutke nose s time kako najbolje znaju, bez pretjerane halabuke. E sad, kao i svaki kodeks, tako i ovaj biva gdjegdje preinačen. Ja ću ga ovdje poštovati koliko ide, izbjegavat ću imena čisto zato da tihima ne narušim tišinu, a glasnima ne dodam ulja na vatru, no opet, nije da ću se suzdržavati mnogo.
Koga ja zajebavam. Čitate moj tekst, već znate da će biti sranja...
Dakle kako to već biva, dođe na našu bildersku državnu binu (backstage da budemo precizni), doping kontrola. Baba roga svakog sporta na natjecateljskoj razini posjetila je momke i dame što se u mišiće uzdaju da provjeri ima li u gluteusu nešto više od maximusa.
Kao i uvijek kad se to dogodi, nervoza je nekako u zraku. Ni najčišći sportaš ne voli doping kontrolu, baš kao što i nevin čovjek ne bi rado na čašicu razgovora s policijom. Nije to ništa neobično. Testa u školi se boje oni koji znaju baš kao i neznalice. Uvijek naravno pridajemo čast super hrabrim iznimkama.
Doping kontrola ove godine imala je i nekoliko pozitivnih, testiranih natjecatelja. Što bi narod rekao "pali su". Službeno je utvrđeno korištenje nedopuštenih sredstava zbog kojih su navedeni dobili suspen...blabla - svi znamo kako ide ovaj dio, a ako ne znamo, tu su naši divni dnevni portali da nas o tome obavijeste! Nema tko nije bubnuo slovo o tome da je netko roknuo na kontroli i to je nit koju ću sada rado izdužiti.
Naime o državnom u Poreču vidio jednak broj tekstova kao o porastu turizma u zemljama Beneluksa. Malo se tko potrudio barem kopi pejstati neki izvještaj, još se manje novinara zaista zainteresirano pozabavilo tematikom. Birali su se državni prvaci, birale su se državne prvakinje - ništa, kao da je u Poreču bio cirkus. Zapravo, brišite to, loša usporedba, da je bio cirkus, pisalo bi se o tome.
Nisam vidio mnogo intervjua naših vodećih portala s državnim prvacima, s nositeljima sjajnih odličja s naših ili stranih prvenstava. Da budem još precizniji, nisam vidio niti jedan. Kamo sreće da me sad u inboks zasipaju s novinama i desetcima utjecajnih portala gdje će mi ukazati kako su bilderskim šampionima dali pažnju.
I onda su stigli rezultati doping kontrole. Oni koji su pali nikada nisu lakše dobili medijski prostor. Sve što trebate za tekst na portalu je malo trena, jednu čašicu, stričeka koji će gledati kako piškite u nju i evo Vas za par tjedana online, imate SVOJ članak. Hoćete s bodybuildingom u novine? Super, roknite na doping kontroli i obećan Vam je termin. Jedan od onih koji je pao na kontroli ima više medalja no što se da pobrojati kroz karijeru koja je godinama trajala, ali to se nije spomenulo. Samo činjenica da je 2015. pao na doping kontroli. Super.
OK, da ne budem baš apsolutan, jer ne treba biti, dobiju bilderi tu i tamo nekog prostora u novinama kao zanimljivost, ali rijetko će im netko salutirati na odličnom rezultatu. Ovo znam osobno, kada je prošle godine bilo prvenstvo Balkana.
Petar Klančir bio je apsolutni pobjednik i ja sam na neke stranice poslao informacije o događanju, Petrove slike i ako treba, autorski osvrt sa stranice-mogli su slobodno kopi pejstati, samo da se konačno čuje za odličan rezultat. Nije to bio običan rezultat, naše prvo prvenstvo Balkana i odmah apsolutna kruna. No eto, što bi Bajaga otpjevao - Tišina!
Rado bih nakon Poreča otvorio novine i čitao intervju sa odličnim Salopekom koji je uzeo apsolutnu ove godine, ili pročitao dojmove Matije Barišića u dva tri paragrafa na nekom portalu - možda čitao malo o super karijeri Dore Adanić. Nažalost mogao sam čitati barem 20ak špekulantskih tekstova o tome koji će 12ogodišnji nogometaš klimavih zubi biti iduća meta Real Madrida, ili baciti oko na par rečenica o nekom lijevom sportašu iz neke daleke zemlje koji je napravio nešto. Sve da sam se postavio na glavu kao Kai na bini, nisam mogao puno čitati o našem DRŽAVNOM prvenstvu u bodybuildingu.
Bar dok nisu stigli rezultati doping kontrole.
Eto od Jutarnjeg do Nacionala. Kopi pejsta se odluka agencije, jer ono nek se zna na što više izvora što su oni napisali. Vjerojatno autori ni čuli nisu za te natjecatelje niti im znaju karijere koje bi imale što za pokazati.
Sad, da ne ispadne da ja branim uporabu dopinga. Ma zapravo...
Neću ju braniti, ali nećemo se mi ni preseravati da je ovo neviđeno ili reagirati kao da smo zgranuti. Nije na vrbi rodila lubenica, sportaš je pao na doping kontroli. Događa se od sprintera do liftera. Doping je dio sporta, onaj koji će se uvijek gledati namrgođeno, no glupo bi bilo kazati da ga općenito nema i da su oni koji padnu izolirane iznimke. Nisu uvijek svi svugdje na dopingu. Ali u 20 sportaša nije niti samo jedan.
Ono što se oko ovoga tiče svih ljudi koji su ikada išli na kontrolu je izreka - sportaš u pobjedi, sportaš u porazu.
Čovjek koji završi na doping kontroli, a zna da će piškiti uskličnike, svjestan je razvoja događanja. Vjerujem da će malo tko posegnuti za isprikom da ga je mama ubola decom umjesto pokrila dekom. Pad na doping kontroli je pad na doping kontroli, život ide dalje, nije smak svijeta. Čuditi se padu ili o njemu galamiti, ako ste svjesni i znate što ste koristili je kao da se udarate maljem po palcu i istovremeno molite da bol prestane.
Na osobnu notu jako mi je žao što su obavijesti o padu na kontroli redovni dodatak sadržaju na vrlo utjecajnim stranicama i štivima, a intervjui s vrunskim natjecateljima, pohvale za rezultate, presjeci karijera itd, rijetki kao Bigfoot.
Gledajući način na koji je čitava priča oko rezultata kontrole ažurno objavljena, mogu reći da mi je žao što se ponovno vidi da je mnogo lakše i poželjnije istaknuti negativu od pozitive.
Gledajući način na koji sportaš može reagirati na ovakvo nešto, mogu reći da mi kao zajednica trebamo stajati jedni uz druge, ali isto tako, odgovorni individualci trebaju ostati sportaši i u ovakvoj situaciji.
Nije svijet kriv, svatko je sam iglu u svoj guz nabio. (čast spoterima)
Ono za što druga strane je kriva jest činjenica da će prije pisati o toj igli, nego o medalji, ma koliko sjajna bila. Lakše je kopi pejstati jedno pišanje, nego popratiti jedno natjecanje!
A to je tužno iz jednostavnog razloga - šampiona i medalja na državnom bilo je mnogo više od onih koji su pali na dopingu. Pažnja se mogla i trebala dati njima. Možda je bilo jako zauzeto vrijeme s važnim vijestima, ali neka onda krenu sada. Kad se već piše o tome tko je gdje pao volio bi ovih dana pročitati na 3-5-7 portala tekstove o tome tko je u Poreču uzeo odličje...
Do Čitanja,
Luka Kuhar
