Povodom organizacije Sašinog seminara u Hrvatskoj napravili smo jedan intervju s njim. Od karijere na bini, ali i iza nje - svašta smo prešli. Te zanimljivosti i informacije o seminaru, pročitajte u narednim redovima..
1. Pozdrav Saša. U zadnje vrijeme, nešto te manje ima na bini, ali svejedno si aktivan u bodybuildingu - možda i više no prije? Što se točno događa?
Došlo mi je da odmorim od svega, i da napredujem u bitnijim aspektima života, i onim koji će mi omogućiti da trajem u ovom sportu. Zaledio sam sve ciljeve vezane za bodybuilding, ostavio sebi za cilj jedino da ne izgubim lean 100 kg i 50 cm ruke. To mi je pošlo za rukom uz malo hrane, neredovan trening i smiješne doze. Sad polako prioritetizujem bodybuilding, ali za razliku od prethodnih priprema, naredne ne želim ni najavljivati ni forsirano prikazivati na socijalnim mrežama. Ovaj period mi je prijao, siguran sam da sada lako napakujem 10 čistih kilograma vrlo brzo.
2. Respektirati znanje u bodybuildingu obično padne u drugi plan, negdje iza željeza. Kako to promijeniti?
Nisam stekao takvu sliku, više selektivno poštovanje znanja. Desilo mi se nebrojeno puta, da me kontaktiraju zbog znanja vezanih za upotrebu aas, a da posle shvate da im je trening bio uzrok stagnacija.
Najviše se trebamo čuvati mišljenja da znamo sve. Kupio sam knjigu vezanu za ishranu i uticaj mikro i makronutrijenata na psihu. Saznao sam na jednoj stranici da omega 3 u velikim dozama, ima učinak kao i litijum u svrhu psihostabilizacije. Da vježbanje ima podjednak uticaj kao i SSRI lijekovi u studiji koja je trajala 12 nedelja. Na jednoj stranici dakle naučiš dovoljno da možeš pomoći nekom, budući da se ne jave ljudi samo radi skidanja %bf i dobijanja mišićne mase. Isto tako sam po pubmedu čitajući, naučio da visok prolaktin u suštini inhibira dopamin. Tako sam pomogao i velikom broju onih kojima je trenbolone okidao teške depre. Kao i onima koji su pogrešno liječeni, budući da nisu imali serotoninski deficit već dopaminski. A tek sam zagrebao dio jedne oblasti, koliko toga je što tek trebam naučiti. Namjerno sam dao ove primjere, jer rad sa ljudima se ne svodi samo na par oblasti, ukoliko nemaš širine - nemaš ni mogućnosti biti sveobuhvatan.
Moraš biti u mogućnosti pomoći takmičaru koji je usled povreda izgubio mogućnost dobrog treniranja, i tu znaš da postoje ljudi koji čitav život izučavaju kiropraktiku, osteopatiju, akupunkturu, razne vrste masaža. Šalješ ih njima. Bitno je znati, ko zna, ono što ti ne znaš.
Ulaganje u znanje je investicija, kojom sebi činite uslugu. Znanje može sačuvati glavu, kad je takmičar u pitanju. Pare, jer ulaganja onda kad napredak izostaje, su propala investicija. Zdravlje, jer bolje razumijete kako riješiti probleme tipa ins osj, visokog pritiska, krvne slike, lipide, hormonalnog profila itd.
Znanje nam je na dohvat ruke, svi imamo pristup internetu, nemamo svi istu zelju da učimo. Drugar nije znao svoj pass za wi fi. Sa njegovog kompa sam otišao na net i našao način kako da preko command prompta ukucam neku IP adresu i uđem u podešavanja vezana za router. Tu sam promijenio šifru. Nije to ništa što traži inteligenciju, samo sam znao postaviti pitanje i pratiti uputstvo. Sutra ujutro u teretanu u kojoj je bio seminar ista situacija, a drugar koji drži gym ustaje oko 13:00. Samo ponovim isto od veće prije. Isto je i u ovom sportu, na sva pitanja možeš naći odgovor… Svako ko bi provodio godine na forumima i čitao, teško da bi ostao na istom nivou znanja.
3. Često pažnju skreneš na trening. On se nekako percipira kao aktivnost koju smo svi mi "već savladali" i sad nas zanimaju "naprednije teme". Zašto ti je on toliko važan?
Vrlo malo je onih koji se mogu pohvaliti sa izbalansiranom građom, da je svaki mišić na mjestu. Najlakše je sipati više ulja, jesti više hrane, i dopuštati da ono što je hiperrespondovalo nastavi rasti. Te da mišići koji ne reaguju, ostaju isti. Trening čini razliku, ozbiljan trening, ispravan i sa fokusom odrađen. Kada posmatram vježbače, ne vidim da je iko shvatio poentu, a poenta je da ovaj sport ide iz glave. Teg je alat za kontrakciju mišića. Mogu i bez tegova, raditi srednje letenje, i kontrahovati srednje rame te ga i upumpati. To nije došlo odmah, treniram od 2005. takmicim se od 2008. Pokušavam ljudima objasniti da istu vježbu probaju odraditi i bez opterećenja i truditi se da stegnu mišić koji žele pogoditi. Ispravno izvođenje pokreta i kontrakcija vs. pomjeranje, ne bodujemo isto. Tada radne težine dosta padaju u početku, sto mnogima udari na ego. Međutim kasnije vidiš razliku, vlaknasti venozni tvrdi gusti mišić… Možda genetika i hemija imaju svoje… Ali niko nije bio tvrd, gust, venozan i vlaknast, a da nije dohvatio teg. Vjerujem da mišići kažu dosta o tome ko je kako trenirao. Mišići Branch W. sa početka karijere i kasnije kažu da je trenirao jako, ali nije lijepo.
Pristup treningu diktira dobrim dijelom oblike. I tu genetika ima svoje… Međutim, nisam imao dugu glavu tricepsa dok je nisam počeo osjećati na treningu. Imao sam skraćene bicepse u početku, dobili su skroz drugi izgled nakon godina forsiranog rada.
U nekom momentu kada vježbači počnu sa upotrebom aas, često marginalizuju trening, budući da ih u početku dočeka sintetički priliv snage i mišića bez da se trudiš pretjerano… Pomisle da će to trajati vječno, kad ispucaju taj period, vise mišića vide u više miligrama tj. grama. Ne pomisle da je uzrok problema u teretani. Primjera radi, pomisle da bez hgh nemaju mogućnost napredovati dalje, često im pokažem Platzove noge iz 1982. u doba kad nije bilo ništa više od aas. Oblast treninga nije samo oblast koju treba popratiti znanjem, drive na treningu je nešto što se ne uči i što sintetika ne nadomjesti.
4. Prije, a ima sad već desetak godina, bila je ekstremno popularna ona krilatica da je ipak prehrana 80-90% svega. Gdje ona po tebi spada na nekoj ljestvici prioriteta?
Sport je takav da za vrhunske rezultate traži 100% na svakom polju.
Da kažemo da je 100% u ishrani, naći će se neki ektomorf koji se spremi za 40 dana. Imam jednog takvog takmičara. U pitanju je Nebojša Mileusnić, i dečku je dovoljno ukinuti pekaru i junk da se izdere. Sad ne pazi šta jede, ali dobro trenira i mislim da bi se mogao spremiti i za 21 dan. Takvom tijelo može opraštati nedisciplinovanu ishranu. Endomorf si, malo opuštanja i problem. Jasno je da takvom tijelu teže prođe minus u ishrani nego onaj na treningu.
5. Te teme, a i ostale, čuti ćemo na seminaru kojeg planiraš održati u Hrvatskoj sredinom 12og mjeseca. Odakle motivacija da se time baviš?
Kako sam od onih koji su i po 10 godina trenirali, znao čuti…”Prvi put u životu osjećam prim. gornje grudi, donji lat” itd. nakon korekcija tehnike… Vidio sam da je lijep osjećaj učiniti da nekom ko godinama tapka u mjestu, omogučiš napredak. Sjećam se perioda kada sam mlatio iz trapeza srednje letenje, sa 20 kg i nisu napredovala, naravno
Samo da mi je neko mogao reći ovo što sada ja kažem ljudima… Tipa ostavi spuštenu tu kljucnu kost, nemoj da se podiže, ne dozvoli svojim šakama da odlaze ispred tijela. Drži stegnuto srednje rame. Vojkan S. mi je 2015. pomogao kad sam na prsima eliminisao greške. To je bilo nakon 10 godina od prvog treninga prsa. Leđa, veslanja sam tek osjetio da radim lijepo leđima, negdje 2009. Posle 4 godine. Sve što bih htio da je meni neko mogao reći prvog dana treniranja, želim reći ljudima.
Seminari nisu nešto od čega ćeš se obogatiti, niti nešto sto ćeš raditi često, ali se možeš osjećati ispunjeno kada veliki broj ljudi ima riješene nedoumice.
6. Što ljudi točno mogu očekivati od tvog seminara. Neki tip predavanja kao u učionici ili imaš svoj koncept?
Sve se dešava u teretani. Čak i onda kad se tegovi ne koriste, i kada se samo priča, u takvom ambijentu se osjećam prirodno. Svako treba dobiti priliku da bude ispravljen tehnički na određenim pokretima, i da postavi pitanje.
7. Gdje sebe sad vidiš s obzirom na sve rečeno? Koji je postotak Saše Draškovića trener i mentor, a koji natjecatelj?
Mislim da je čovjek više od onoga čime se bavi. U takmičarski bodybuilding sam ušao sa 19 godina, sad mi je 30. Ne sjećam se života prije toga. Volim zadati sebi novi izazov i napredovati kao takmičar, ali jedna povreda mi je mogla uništiti sve snove. I obesmisliti život ako bi se samo na Saši bilderu zasnivao. Isto tako i posao nije smisao života, već samo jedno od polja na kojima se ima za cilj ostvariti.
Biti beskoristan i siromašan nije lijep osjećaj pa moraš raditi, a lakše je raditi što voliš jer onda možeš biti i dobar u tome. Postoji i kao najbitniji dio mene koji mora biti posvećen porodici. Dio mene koji se zanima automobilima i thc-om. Poznajem momke koji su 100% bilderi i nisu ništa više. Onda možeš biti vrhunski bilder, ali jako dosadan lik.
8. Proteka će popratiti događanje što znači da bi te i Antonio Furić mogao svašta propitati u intervjuu. Možemo li te češće očekivati u videima ili na youtubeu? Sigurno bi bilo interesa?
Antonia jako poštujem, i nisam ga imao priliku upoznati. Tjerao sam se na silu snimati videe jedno vrijeme pa prestao, pokušaću jer vidim da je nužno kao i one live furke…
9. Za kraj, kad bi sastavljao opis idealnog "slušatelja" seminara, kako bi on izgledao? Koga bi pozvao, kome se obratio?
I rekreativac koji je kratkog staža, može biti idealan slušatelj, jer će u startu udariti ispravan temelj svemu. Takmičar ako vidi da trud ne daje rezultate. I muškarci ali i žene, jer sam radio i sa bikini takmičarkama uspješno… Budući da je suština ista iako pol nije. Svi su dobrodošli.
**Za dolazak na seminar sugeriramo javljanje na Sašin facebook profil. Broj mjesta je ograničen.
Do Čitanja,
Luka Kuhar