Jedno od pitanja koje si vježbač s vremena na vrijeme postavi svakako je ono o mogućoj promijeni treninga. Kada ju treba učiniti i kako se s obzirom na to postaviti?
Zašto uopće treniramo? Da bi kroz sustav dobro osmišljenih izazova pogurali tijelo naprijed. Želimo vidjeti što ono može, kako će izgledati kada ga zatražimo da se još malo potrudi i iznova krene probijati granice.
Isto tako, možda treniramo jer smo si nekako postali tromi, usporeni i bezvoljni, pri čemu tijelu ne postavljamo iznimno teške izazove svako malo, no itekako ga želimo trgnuti i osposobiti za svakodnevni život bez da nas stalno nešto muči. Možda nam se jednostavno sviđa trenirati, zabavno je prolaziti kroz pokrete, iscrpiti se kreativno osmišljavajući treninge utezima, težinom tijela, aerobne aktivnosti i ostalo.
Razloga može biti mnogo, no svatko se od nas barem jednom zapitao trebam li promijeniti trening i kako da to uopće učinim. Predstavljamo tri scenarija u kojima je to svakako preporuka učiniti, ali evo, nemoj uzeti kao definitivnu nuždu.
1. Manjak entuzijazma
Manjak entuzijazma doista je prilično mnogoznačna kombinacija riječi. Može se doticati skoro svake grane aktivnosti, ali u treningu mislimo na onu ružnu pojavu kada nam se odjednom teško nagovoriti na spremanje tenisica u sportsku torbu. Zatim je već idućeg tjedna pomisao na trening nedovoljna motivacija za brzo ustajanje iz naslonjača u koji smo se tako udobno smjestili.
Možda izostaju rezultati, možda se novitet izlizao, ali što god bio slučaj, entuzijazma više baš i nema pa nam se sve teže dovući do teretane gdje se ulovimo u čestim produljenim pauzama, scrollanju društvenih mreža i zatim odrađivanju ponavljanja po kojima nas baš nitko živ ne bi mogao fulati za ozbiljnog sportaša. I sve ok, nismo natjecatelj, nismo profesionalac, ali sada smo opasno blizu toga da izgledamo kao netko puškom natjeran na treniranje.
Ako je entuzijazma malo, znači da više nisi tako zagrijan za svoj trenažni proces. Može tu biti puno stavki iz svakodnevnog života koje su utjecale na novonastalu situaciju, ali isto tako je moguće da bi novi trening, ili par jačih preinaka (drugačiji raspored skupina po danima, više osnovnih pokreta - manje izolacije, sajle umjesto bučica itd.) moglo obnoviti onaj osjećaj radosti pri pomisli i odlasku na trening.
2. Navika, ne izazov
Navike su navike i s njima nije tako lako ući u koštac. Dapače, nije baš lako ni dijagnosticirati jesu li one prepreka ili prednost u određenim situacijama. Stvar postaje kudikamo mutnija kada spomenemo bodybuilding u čitavoj priči, odnosno treniranje, jer tu se navika obično prezentira kao ključna stvar. Kako sad odjednom nešto pohvalno i traženo može biti problematično?
Zapravo je jednostavno! Navike se odrađuju rutinski, ali zato postanu neprimjetne. Teško nam je uloviti se u ozbiljno promišljanje njihovih elemenata jer nas ničime naročito ne alarmiraju da to treba učiniti. A kada trening postane navika, to nije nužno dobro. Jer, navika treniranja nije isto što i trening iz navike.
Okej, zvuči malo apstraktno, ali pokušajmo ovako: naviknuti se da će trening biti odrađen tri dana u tjednu nije isto što i taj trening odraditi kao mlaku rutinu. Trening uvijek mora imati onaj jedan blago remetilački faktor u sebi. Trgnuti iz svakodnevice, biti taman malno neugodniji od ostalih aktivnosti i pogurati tijelo na fizički zahtjevan rad. Ne lomiti granice svaki puta, ali ne ni ''''plutati u plitkom''''. Ako je trening dizanje bez razmišljanja koje ne traži nikakvu pažnju tijekom izvedbe - treba nešto novo!
3. Uporan, ali ne ide
Ali čekaj, što ako je slučaj sasvim suprotan! Moji treninzi nisu neka neprepoznatljiva aktivnost koja se lako stopi s dnevnim zadacima. Trudim se, trudim i trudim, ali nikako ne ide. Imam dojam da sam izrazito uporan, no rezultati izostaju, a meni trening ne ide naročito lakše niti se mogu osjetiti spremnijim na nove izazove!
Upornost se također isplati u svijetu vježbanja, no bitno je vidjeti oko čega smo uporni. Ako danima pilimo kamen nožem za putar nije čudno da se nakon tjedna zamislimo nad time zašto smo umorni, zašto nema drva i zašto skoro ništa nismo napravili? Vrlo se vjerojatno radi o krivoj metodi treniranja ili vrlo krivoj organizaciji vremena, tj. uklapanja samog treninga u ostatak života.
Znao sam sa jednu situaciju gdje je čovjek, radeći na dobivanju mišićne mase, trening stavio u 22 sata navečer, par sati nakon posla, i odmah zatim išao u krevet nakon sat vremena makljaže. Bio je na rubu snaga tako kasno i onda se još izuo iz cipela treningom od kojeg se slabo oporavljao. Bio je uporan, ali oko krivog treninga. Pokušajte osmisliti trening tako da ima smisla biti uporan!
Na kraju dana, trening možeš promijeniti i radi čiste znatiželje, no upamti da je vrlo važno držati se barem okvirnog plana kojeg možeš pratiti i modificirati po potrebi i viđenim rezultatima u pogledu figure, snage ili drugog željenog parametra.
Nemoj se plašiti moguće drastičnosti ako si potpuno zapeo. Možda nikada nisi isprobao trening s utezima od 5 kilograma? Možda si uvijek bio sumnjičav prema powerlifterskim metodama? A možda i njih možeš uspješno isprobati
Do Čitanja,
Luka Kuhar
