Trenirati nije lako - eto, topla voda otkrivena. Ne samo to, nekada si taj proces želimo i dodatno otežati povećavanjem broja ponavljanja, serija, tjednih i/ili dnevnih treninga...
Kada Dorian Yates izjavi da je trenirajući za Olympiju u teretani bio par puta tjedno po nekoliko desetaka minuta, ljudi reagiraju, nazovimo to blago, vrlo skeptično i rezervirano. Ma nije moguće, sigurno je to rekao zato da ispadne još veća faca.
Sjećaju se mnogi od vas, nekada je opće prihvaćeno mišljenje glasilo: bilderi žive u teretani. Tamo su svaki dan, skoro pa puno radno vrijeme, stalno nešto dižu, spuštaju, natežu, bacaju i povlače.
Koliko god većinu vremena bili imuni na takve stvari, znajući bolje, svejedno si znamo gdjekad popustiti, odnosno, otežati. Sjećam se kada sam prvi puta iskušavao metodu od 4-5 vježbi na treningu s maksimalno dvije serije od svake. Moram priznati, bio sam u strahu da jednostavno neću moći adekvatno pogoditi mišić u tom rasponu treninga.
Bio sam u pravu!
Ne zato što se ne može, već zato što nisam bio spreman na to. Nije to neka vrsta "pacerskog" treninga gdje malo navlačim utege lijevo-desno pa sam gotov kad iscrpim svaku smislenu zalihu snage i energije. Ovdje se tražio totalni fokus, konkretno opterećenje i spremnost na ignoriranje boli taman do točke moguće opasnosti.
Ja sam, ipak, popustio puno prije, već na drugom osjetu neugode ostavio bi uteg i "završio" seriju. Doduše, znalo se meni, a i ljudima s kojima sam godinama trenirao, dogoditi i vrlo suprotan fenomen iz naslova. Inspiriran je baš ovom nemogućnosti da daš maksimalno sebe u ograničen broj ponavljanja i serija.
Kada dođe do tog neuspjeha, do tog nepovjerenja prema samom sebi, hoćeš si otežati maksimalno na sve moguće načine. Ne vjeruješ si da sam možeš odrediti granice efikasnog treninga i onda samo "udaraš" dok ide.
Možda znate na što mislim, to je ono kad se četiri planirane serije pretvore u osam.
Kad zacrtanih osam ponavljanja postane forsiranih petnaest i tako u krug.
Ne vjeruješ si da možeš pametno odraditi, pa ideš koketirati s opasnim. Pretjeramo s kilažom, povećamo ponavljanja do točke rizika, nedovoljno odmaramo između serija i treninga. Zašto? Kao što rekoh, ne vjerujemo si, jednom smo bili popustljivi, sad se kažnjavamo iznova.
S godinama naučite doskočiti ovom problemu modifikacijom treninga, radnih težina i samih vježbi. Naučite se da je progresija težina kroz određeni vremenski rok bitna. Osluškujete tijelo i njegove signale glede potrebnog odmora. Pazite na to koliko je trening intenzivan s obzirom na cilj koji želi ostvariti.
Počnete si ponovno vjerovati - i više nema potrebe za "kažnjavanjem" u teretani.
Do Čitanja,
Luka Kuhar
