Redovno dobivamo pitanja od novih vježbača. Bilo da dolaze u inbox, komentare ili privatne poruke članovima tima, interesa ne nedostaje. Kroz ove savjete bavimo se naputcima koji su možda nedovoljno naglašeni...
Entuzijazam. Svi ga dobro poznajete. Ne nužno u teretani i svijetu bodybuildinga, no kladim se da postoji stavka života oko koje ste itekako entuzijastični i nabrijani. Imate impetus odraditi zadatke pred sobom, želite i možete proniknuti dublje u materiju, odustajanje nije opcija, a cilj, iako dalek, ima taj zavodljivi "šmek" zbog kojeg ga nećete prestati goniti ni onda kada je stvarno, stvarno teško!
Da pojasnim, ne morate biti totalni početnik u teretani da bi Vas se ovaj tekst doticao. Možete započeti s novim trening programom, režimom prehrane, stilom vježbanja - čime god. Odluku je vjerojatno motivirala neka želja, a pogoni je entuzijazam. Ok, to je logičan i redovno prisutan dio svakog započinjanja, svakog starta.
Ono što bi bilo jako dobro odrediti jest, koliko postotak moje motivacije za bavljenje tom aktivnosti dolazi isključivo iz entuzijazma? Postoji li realna, neumoljiva potreba, kao možda medicinski razlog, koji će me gurati i onda kad'''''''' zapne? Imam li neku psihološko-disciplinsku konstrukciju u glavi koja samo čeka pad entuzijazma i evo je - preuzima kontrolu nad naizgled izgubljenom situacijom? Ili možda....guram dokle ide? Dok mi se da, radim?
I sam sam često borio bitku s entuzijazmom, odnosno opadajućim razinama istog. Ponese nas. Odradio bi trening svaki dan, ma što svaki dan, nekada i dva puta dnevno. Onda bi vagao rižu do zadnjeg zrna, prebacivao kristale soli jedan po jedan ako treba. Nabrijan na novu rutinu, vrebao bih svaku priliku da još dodatno podignem letvicu željenog napretka.
Pa se dogodi onaj jedan dan kad Vam se učini kao da ustajete na lijevu nogu. Nije da Vam se ništa ne da, ali ono...odjednom je sve nešto teže i usporenije. Taj doručak, što se sam ne napravi majku mu njegovu? Trening, jao jel to i danas? I još skupina koju ne volim raditi (meni su recimo u pitanju bila prsa). Ok, pregrmi se, odradi što mora. Međutim, sutra sličan scenarij. Sad već uviđamo da nam ostale dnevne obveze nisu same po sebi teške. Pali se alarm; zar je moguće da smo se baš na ovaj bilderski dio - ohladili.
Zatim ide nasilna revitalizacija i poricanje. Ne ne, sve je ok, imao sam par loših dana. Udarat ću još jače i strože po svemu. Nije da mi se ne da, jednostavno su okolnosti bile protiv mene, a ja kao čovjek ne mogu uvijek sve savršeno napraviti. Ovo je super, sve je u najboljem redu, ništa na ovom svijetu ja ne bih radije obavljao. Kažem si što god me lakše pospremi u krevet i pripremi za idući dan.
I onda opet, taj dan zagonetno nije idealan. Ne štima nešto, definitivno. Sviđa se meni zacrtani cilj, ali kao da sam ostao bez benzina da se do njega dovezem. Vidim metu, želim ju pogoditi. Ruka je umorna, hitac ni dobaciti neće. Priznajem si, napustili su me motivacija i entuzijazam. Ne samo to, uviđam da sam na temeljima entuzijazma gradio čitavu rutinu i dnevni plan. Sve je ovisilo o tome hoću li se probuditi pa protrljati ruke, ili umorne oči.
Mislim da je poznati pisac, autor Game of Thrones serijala, G.R.R. Martin, rekao nešto u stilu kako je najvažnije pisati i stvarati baš onda kad Vam se ne da. Ne može nitko ovisiti o krilima inspiracije koja nas jamačno posjeti suviše rijetko za naše želje i preferencije. Upravo zato, ona je dobar poticaj, ali loš oslonac za dugoročne planove.
Entuzijazam se može povratiti, ali tek kad si priznamo da ga vjerojatno ima sve manje i manje - ili možda uopće više ne. Nikako nije dobro obustaviti sav rad i aktivnosti, no zastati na trenutak i promisliti o reorganizaciji zapravo je nužno. Tupiti po nečemu, uvjeravajući se istovremeno da Vam je super, znatno će usporiti dolazak rezultata i ugroziti kvalitetu uloženog rada. Međutim, još je lošije ako na svaki gubitak entuzijazma reagirate zaustavljanjem i/ili odustavljanjem.
Prigrlite nalete motivacije i dobar vjetar entuzijazma! Nema boljeg zaleta nego onog uz njihovu pomoć! Ipak, oprezno planirajte za one periode letargije i bezvoljnosti. Sjetite se zašto ste počeli, odakle ste krenuli, gdje ste sada - te da bez Vašeg osobnog angažmana, nećete stići nikamo.
Svako je kovač svoje sreće, pogotovo onda kad'''''''' se osjeća nesretnim!
Do Čitanja,
Luka Kuhar
