Jasno je da nije svaki dan jednako dobar kao i onaj prije ili nužno lošiji od onoga koji će uslijediti. Motivacija je ćudljiva životinja, ne dolazi uvijek u jednakoj mjeri.
S jedne strane, svi jako dobro znamo naše najbolje dane u teretani. Naprosto pucate od snage, željni ste trenirati odabranu skupinu, osjećate se dobro kroz svaku nadolazeću vježbu i nakon treninga obuzima vas osjećaj ispunjenja. Rekli biste sami sebi: Uspio sam.
Odlično, ali nerealno, bilo bi stanje u kojem je svaki trening takav. Da, mogu se dogoditi i dulji periodi u kojima se osjećamo jednostavno kao da ne možemo pogriješiti što god radili. Njih moramo znati prepoznati, na vrijeme otkriti što ih takvima čini i produljiti koliko je god moguće.
Postoji onaj drugi scenarij o kojem manje rado govorimo, ali nije rijedak ni neuobičajen. Vjerujem da već predosjećate što je na dnevnom redu; svi oni dani u kojima se osjećate kao da ste se jedva dovukli do teretane, a i tada se opetovano propitujete zašto ste to napravili kad vam se toliko ne da i kada imate osjećaj da to radite uzalud. Dobro je ako do teretane uopće i dođe. Nemalo će nas se uhvatiti u traženju prikladnog izgovora da u potpunosti i bezbolno izbjegnemo odlazak na trening.
Jednostavno mi nije dan.
Jedan trening više manje.
Ova mišićna skupina mi je i ovako dobra.
Zaslužujem pauzu.
Ne manjka isprika u onim danima kada nam je cilj samo otići na spavanje i pritom se što manje namučiti. Možda je nekom od vas baš danas takav dan. Sjećam se da, kad sam još počinjao pisati, moja tadašnja razrednica dolazi i sugerira da bi mi uvelike pomoglo kada bih pisao baš svaki dan, a ne samo one dane koje sam motiviran i inspiriran. Tad mi je to bilo malo glupo i mislio sam si da me tjera na forsiranje te da to neće nigdje odvesti. U teretani sam vidio sličan obrazac - ali ostalo mi je za otkriti što je to forsiranje i ima li alternative?
Forsiranje treninga nije situacija u kojoj treniramo i kad nam se ne da, iako moram priznati da i meni upravo tako zvuči. Forsirati znači tjerati se na nešto što, u svojoj srži, nije razumno niti pametno. Recimo da još uvijek osjetite neku neugodnu bol u prsima, a spremate se trenirati baš njih. Ili ste iz nekog razloga imali težak dan u kojem ste jedva stigli nešto pojesti, a idete na težak trening nogu. Bili bi to ogledni primjeri forsiranja.
Ovo drugo je jednostavno disciplina. Disciplina je tu da vas pogura onda kada motivacija uzme godišnji odmor. Disciplina čini razliku između dva čovjeka koji nešto žele - onda kada samo jedan od njih ima u sebi da to napravi.
Svi mi želimo savršene dane i još bolje treninge. Najbolje bi nam odgovaralo da svaki odlazak u teretanu bude čisto savršenstvo u kojem smo dobrog raspoloženja, u naponu snaga i sa stopostotnom snagom volje. Nažalost, stvarnost takva nije. Na sreću, disciplinirane boli briga.
Do Čitanja,
Luka Kuhar
