Trening, trening, trening. Okej, ne kao neka luda astrološka karta ili kako se to već zove, no vezu treninga i vježbača dobro je pogledati kako bi je mogli poboljšati!
Da moj trening može govoriti o meni rekao bi vam svašta. Tu i tamo znao bi me stvarno pohvaliti kao entuzijastičnog i upornog tipa koji se hrva s velikim utezima i probija granice vlastitih mogućnosti.
Ali opet, ne bi bilo tako rijetko ni slušati o čovjeku koji se jednostavno nije pojavio prošlog utorka, a idući je dan stigao neuvjerljivo spreman i nikoga nije impresionirao učinkom. Eto takva je ta prevrtljiva romansa između mene i utega, živa već dosta više od desetljeća.
Pogledajmo ipak aspekte treninga i čemu možda svjedoče.
Redovitost vježbanja i kilaža
Redovit si na treninzima, u zadnja tri tjedna nisi propustio niti jedan, a u pravilu se dogodi da po pola godine prođe bez da si iz bilo kojeg neopravdanog razloga zapostavio vježbanje. Okej, moralo se otići na obiteljsku proslavu vjenčanja, no nikada nije bilo izgovora utemeljenih na onom iskrenom, ali tihom - joj, ne da mi se.
Ako je to slučaj, onda tvoj trening sigurno svjedoči upornosti i predanosti. Jer to se očituje kroz redovitost i manjak izlika. Te izlike zapravo su vrlo čest i krajnje neugodan problem s kojim se ljudi u vježbačkom svijetu ne žele suočiti. Uvijek je neki kreativan i dovitljiv razlog, a iza njega se krije onaj jednostavan problem lijenosti ili činjenica da trening nije prešao u naviku.
Idemo na odabir kilaža!
Možda si jedan od onih tipova koji kilaže odabire obzirom na to tko gleda, koliko je lijepih dama u blizini ili ako te strah da možda netko misli da je jači. U tom slučaju trening će nam svima objasniti kako ga sprovodi entuzijastičan, ali ipak neozbiljan pojedinac kojemu je važnije pokazati se od sustavnog napredovanja pametno posloženim treningom.
Metoda često pati zbog ega, no to nije jedini slučaj koji se ovdje vidi i može čitati. Netko tko odabire kilaže s kojima radi ponavljanja bez ikakve muke i vidljive tenzije također je prokazan kao možda pretjerano plašljiv ili nedovoljno ozbiljan/entuzijastičan pojedinac koji se treningu jednostavno prepustio iako je zaboravio kako se tu nikako nije došao opustiti!
Korištenje vježbi također može mnogo reći o vježbaču. Tako primjerice možete opaziti powerliftera u teretani pošto će vjerojatno provesti dobar dio treninga pred stalkom za čučanj uz dugotrajne pauze, motanje bandaža, ali i krajnje preciznu tehniku pri malobrojnim ponavljnajima. Isto tako, kolega pored njega koji je odabrao raditi biceps pregib u drugom stalku za čučanj zapravo se pokazao kao anti-lifter.
Trening van teretane
Tvoj trening zapravo uopće ne mora biti u teretani! Mnogi od nas svoje vježbačko putovanje započeli su doma. Podrum, tavan, soba, dnevni boravak. Betonski utezi, teški ruksaci, boce pune vode. Trebalo je tako malo za dobar početak, a sve to signaliziralo je dovitljivost i iskrenu znatiželju u vježbačkom smislu. Pokreti nisu bili kirurški precizni, utege nitko nije kalibrirao, ali dali smo sve od sebe bez obzira na prepreke. Tko je tako počeo u sportu, dugo ostaje!
Vani na otvorenim vježbalištima također trenira sve više ljudi. Zgibovi, sklekovi, dipsevi, leđnjaci, skokovi, sprintevi. Često uz jednog ili više prijatelja. Pa se ponese zvučnik ili razgovara u pauzi između serija. Što ide u prilog društvenoj komponenti treninga. Prijatelji se lakše motiviraju, pomažu si pri izvedbi pokreta, guraju jedni druge naprijed kada to čovjek sam ne bi imao ''elana'' učiniti.
Grupni treninzi sve to dodatno naglašavaju, dok onaj tihi tip koji u teretanu ide na karticu u 3 ujutro vjerojatno ima ozbiljne i osobne ciljeve u čijem ostvarenju ga ne može spriječiti ni normalni bioritam ili raspored spavanja.
Najbitnije su osnove
Najbitniji je ipak onaj elementarni dio koji se nedovoljno naglašava u svijetu treninga jer se taj ponekad čini opsjednut detaljima i varijacijama, metodama i izračunima. Nemojte me krivo shvatiti, sve to ima neko mjesto u široj slici, no osnovna stavka stoji - pojavili ste se, tu ste.
Nisam jedan od onih koji tvrdi da svi trebaju dobiti medalju jer sudjeluju, ali da, sudjelovati je stvarno važno, jer tko ne sudjeluje ne može ni pokušati postići neki rezultat, zar ne? U tome je stvar. Svih dvadeset ljudi koje sretnete u idućem odlasku do teretane tamo su se opet pojavili. Mogli su izabrati bilo što drugo. Kafić, televizor, računalo, mobitel, igrače konzole, pivu i parkić.
Ako je trening jedan od načina na koji govoriš o sebi, već nije loša metoda govora! Već svjedoči o tome da si osoba koja na sebi želi raditi, koja se želi posvetiti ostvarenju nekog rezultata i pokušati aktivno sudjelovati u oblikovanju i nadgradnji vlastitog tijela.
Tvoj trening ne mora reći ništa nova o tebi svako malo, niti mora vikati, ali dobro je čim nije mrtav, čim pomisao na trening nisi potjerao iz glave pritiskom na "watch next episode".
Do Čitanja,
Luka Kuhar
