Trbušnjaci se grade u kuhinji?

Ona kreće iz jedne jednostavne i elementarne istine o ljudskom tijelu. Svi mi imamo trbušne mišiće. Njih nećemo izmisliti nekim specifičnim pokretom baš kao što ni podizanje utega kroz pregib neće odjednom stvoriti biceps na našoj nadlaktici. Dapače, bez bicepsa tamo, uteg bi samo umrtvljeno visio, ne bi se on nigdje pomaknuo.

Kod trbušnjaka je slična situacija. Možemo ih izazvati treningom, možemo iz učvrstiti, možemo ih stimulirati, no tehnički ne, nećemo ih ''stvoriti'' vježbom. Upravo se na tu činjenicu kladi naslovna izjava koja si je onda ipak uzela malo previše maha. Zašto?

Kad doskočica ode predaleko

Jer isto tako stoji da se trbušnjaci, tj. njihove konture i separacija vidi kada naš postotak potkožnog masnog tkiva i vode bude prikladno nizak. Sumo borac također ima trbušnjake, možda i prilično tvrde, no ima i tridesetak kila masti koje dobro skrivaju oblik i granice mišića tijela. S druge strane, bodybuilderi u svom estetskom sportu na najvišim natjecateljskim razinama nastoje eliminirati svaki pa i najmanji višak kako bi se sve na njihovoj figuru jasno i precizno ocrtalo.

Ovo će nam tako sugerirati da kroz restriktivnu prehranu i mi možemo imati savršene trbušnjake. I čujte, opet kažemo, tehnički, da, vidljivost i postojanost trbušnjaka nisu striktno uvjetovani nekim pokretom već prirodom čovjekova tijela i razinom potkožnog viška tkiva, no kada god se ovako nešto kaže, riskira se i golemo banaliziranje pokreta, vježbačkog procesa i samih treninga za trbuh.

Trbušni zid nije tu da bi samo lijepo izgledao ili nekome slao signale o dobroj formi svog vlasnika. Dapače, imate različite periode povijesti i kulture gdje je upravo debljina bila simbol statusa, dobrog stajajnja u društvu i poželjnosti u smislu partnerstva. Trbušnjaci, vidljivi vretenasti mišići, značili su siromaštvo, neimaštinu, neuhranjenost. Tko bi to htio!

I ne, danas vremena baš i nisu takva, trbušnjaci su postali i oglasno sredstvo, ali našem tijelu ništa od toga nije naročito bitno. Trbušni zid ovdje je prije svega kao prednji potporanj figuri za stabilnost i obavljanje čitavog niza radnji. Uspravnost nije samo stvar dobro izgrađenih i održanih leđnih mišića več i trbušnog zida. Ne vjerujete mi? Taj dio tijela zove se "core" odnosno jezgra i ne, nikako se ne odnosi samo na erektore ili neki drugi mišić leđa.  Naš vizualno atraktivni "six pack" zapravo je paket dobro osmišljenih cigli koje poput zida održavaju tijelo u određenom položaju, štite unutrašnjost i odgovaraju na izazove.

Slabost vlastitog trbušnog zida, iako je često znao biti vrlo vidljiv, otkrio sam radeći vježbe poput planka. Zauzeo bih početi, odnosno radni, položaj i krenuo u izdržaj otkrivajući već nakon pet sekundi vlastito treskanje. Poput suhe grančice na vjetru, skoro pa sam vibrirao pokušavajući se održati stabilnim.  Jer, da, imao sam ja te trbušnjake, bio sam zadovoljan i kako izgledaju, tj. što ih i netko drugi može vidjeti, a jeo sam upravo s namjerom da dobro oblikujem tijelo, no zanemario sam ih na treningu i kada je došlo vrijeme potražiti nešto od njih, pokazali su mi to.

Vježbe nisu nepotrebne!

Bilo je vrijeme za intervenciju. I ne, nije se radilo o kuhinjskoj intervenciji. Prateći uvrnutost one kvazi-prehrambene tvrdnje možda bi bilo najbolje da sam još jednom  zatrpao trbušnjake jer bi valjda tako dodao nešto žbuke od koje bi oni odjednom ojačali? Ili sam možda trebao podebljati unos proteina drastično i samo gledati kako te pločice same od sebe razvijaju nove sposobnosti.

Ništa takvoga. Kao što će vam i mnogi iskusni bodybuilder reći, pogotovo oni s dubokim i vidljivim separacijama između trbušnjaka, trening trbušnog zida mnogo pomoaže. Od trbušnjaka ili cruncheva, do podizanja nogu i plankova. Ima mnogo metoda za osnaživanje i razvoj mišića trbuha. Jedenje ili izbjegavanje hrane nije jedan od njih! Barem ne u striktno trenažnom smislu.

Da, nakon treninga mišićima treba oporavak, da i trbušnjacima koriste proteini, ali sjetimo se da čitavu prehranu, pauze i odmore krojimo baš s obzirom na stimulaciju treningom. Ako ona izostane, i sve ostalo ima samo ograničenog smisla.

Zato neka ta rečenica o trbušnjacima iz kuhinje nikako ne bude izlika za izbjegavanje vježbi trbuha, a svakako ostavi u glavi važnost dobre prehrane. Nekako joj je ta osnovna funkcija skoro pa prerasla u opravdavanje nerada jer će to i tako biti vidljivo jednom kad srežemo ugljikohidrate ili pojačamo kardio. Vidjet će se, da, ali - može li izgledati još bolje? Može li se možda nešto estetski dodatno naglasiti? A  funkcionalno, to ne treba ni spominjati! Gdje je sad nestao onaj postulat treninga o redovitim, postepeno sve težim izazovima za mišić?

Zaključno

Upamtimo dakle, trbušnjaci i višak potkožnog tkiva u itekakvoj su vezi, pogotovo kada gledamo estetski, ali tko god vam zato tvrdi da je svaki vježbački napor uzaludan ili, još gore, nepotreban, ne želi vam, niti čini, bilo što dobroga.

Nije dovoljno izbjegavati samo six packove pive. Nekada nešto zapravo i treba napraviti za svoj trbuh. Ne samo eskivirati ćevape!

Do Čitanja,
Luka Kuhar