Trening Partneri - Da ili Ne?

U teretani se grade mišići. Točnije, tamo ih se prilično zagnjavi težiski opterećenim pokretima kako bi se onda kroz proces hranjenja i odmora zatvorio taj krug napretka i rasta.

Ići u teretanu sigurno nije lako, ma koliko veselo i stimulativno nekima znalo biti. Vježbanje je težak fizički rad. Svi koji su odradili bar jedan ozbiljan trening znaju da ga se pamti taj dan, osjeti idući, a možda i do sredine narednog tjedna. 

S jedne strane, možete čuti da je najbolje na takav posao otići sam, u miru, fokusiran i predan zadatku koji neće biti lagan, ali izgurati se mora. Netko drugi spomenut će da ništa nije teže nego samostalno prolaženje kroz potencijalno dug i pomalo monoton trening. Tko je u pravu? Imamo dva razloga za i protiv!

Zašto da - prijateljsko nadmetanje!

Imati trening partnera kao takvog može biti stvarno sjajno. Moji najbolji dani treninga prošli su uz prijatelja nadimka "Frka" s kojim sam mjesecima trenirao u istom terminu.

Bili smo podjednakih mogućnosti u teretani, neke vježbe bolje su išle njemu, druge meni, a baš smo se zbog toga mogli potruditi obaviti posao jače i ozbiljnije nego inače. Što je on mogao bolje, ja sam htio dostići. Što je meni išlo lakše, on je pokušavao nadmašiti. Nema zle krvi, ali prijateljskog natjecanja - svakako!

Takva atmosfera dozvolila nam je aktivan tempo koji nije ostavio prostora zabušavanju. Pauze u rasporedu - ja radim ti odmaraš, ti radiš ja odmaram, pa čim se onaj koji radi makne sa sprave drugi uskače - bile su izrazito produktivne. Nema zezancije, nema premišljanja, nema zabušavanja.

Ako prijatelj završi svoju seriju, ti uskačeš odmah, nećeš razdužiti i odugovlačiti jer nije samo tvoje vrijeme u pitanju. Uostalom, zar ćeš se zaista tako "osramotiti" pa pokazati da si ti taj koji ne može pratiti tempo? Kad se frendovi uhvate u koštac s treningom na taj način, napreduje se!

Zašto da - probijanje granica!

Ima stvari koje na treningu zaista nisu lake, odnosno, još su teže od tipičnog treninga. To su oni dani kada se odlučimo pomaknuti svoje granice i krenuti u nova osvajanja što se tiče težina. Bench press dugo je stajao na 150 kilograma, idemo konačno probati 160.

Čučanj je blizu 200, a sad to planiramo zaokružiti na taj lijepi broj. Ništa u teretani nije izazovnije od dolaska na mjesto, do kilaže, gdje još nismo bili. Ruku na srce, često nismo sigurni da će dolazak uopće i biti moguć, a bude li, sigurno će trebati mnogo muke.

Onog trenutka kada legnete na klupu i uhvatite šipku iznad sebe, dobro je imati čovjeka koji pazi na svaki vaš pokret. On je tu da zajedno s vama vjeruje u ostvarenje tog novog, dosad nedostižnog poduhvata.

Ne samo da će pomoći pri motivaciji, još je važnija njegova uloga kada uteg zapne ili, ne daj Bože, krene izmicati kontroli. Dogodilo nam se svima. Mislili smo da možemo, da smo taman spremni, ali eto, još uvijek to nije to, a što sada? Što kada nam taj težak uteg krene poklapati prsa. Dobar spoter ovdje je i da ponekad spasi glavu!

Zašto ne - prijateljsko zabušavanje!

E sad, čujte, možda imate tog jednog frenda s kojim je odlazak u teretanu ravan sjedanju u kafić s povremenom rekreacijom. Mobiteli se vade, pokazuju se profili, gledaju ženske, komentiraju utakmice i dnevna zbivanja.

Tu i tamo, ali samo tu i tamo, odradi se par serija neke vježbe, uz koji komentar pri izvedbi, a zatim možda opali pokoji selfie da se sav taj težak i nevjerojatan trud zabilježi na fotografiji, jer ako nema fotke ili snimke, računa li se taj trening uopće? Mišići nikada nisu odgovorili na to pitanje...

Šalu na stranu, dobar trening partner ne mora nužno biti najbolji prijatelj, a najbolji prijatelj nije nužno dobar trening partner. Pogotovo ako je to osoba uz koju se lako opustite do točke gdje je disciplina samo dosadna i nepotrebna doskočica u teretani. Poanta treniranja u paru i jest međusobna motivacija, zajednički napredak. Kada trening u dvoje postane sve osim treninga, možda ste u teretani s krivom osobom!

Zašto ne - goleme razlike!

Ovo je čest slučaj kada treniraju prijatelji koji očajnički žele pratiti jedan drugoga na treningu, ali razlike su jednostavno prevelike. Jedan od njih trenira godinama, prilično je napredovao, razvio hvale vrijednu figuru i osnažio tijelo u procesu. Na klupi potiskuje oko 120 kilograma na ponavljanja, bez problema pregib izvodi uz bučice od 20 kilograma, a čučanj u seriji odradi uz "4 ploče" sa svake strane. 

Njegov prijatelj trenira par mjeseci, lakši je 20 kila, na klupi se muči jer kada optereti šipku s više od 30 kila više ne ide ni pet ponavljanja, a bučice iznad 10 kila pomakne samo kada vesla. Čučanj - teško je i sa samom šipkom! Mogu li takve razlike zajedno trenirati? Mogu, ali ne zapravo. Oni treniraju u isto vrijeme, pomažu si, ali ne prate se.

Gdjekad je čak i gore ako rade iste vježbe, jer samo pomicanje utega sa i na šipku postaje radnja serija za onog koji miče. Ovdje je važno za naglasiti da su ovakvi scenariji sjajni, u smislu da jedan iskusniji ili jači prijatelj pomaže drugome i to uistinu i jest neka vrsta partnerstva, ali ne i najbolje za međusobnu motivaciju i napredak. 

Vjerujte, kada se dva čovjeka sličnih mogućnosti prijateljski nadmeću i zajedno probijaju granice, treninzi su bolji, rijetko ostavljaju onaj "bolje da sam ostao doma" dojam, a i tijelo se mora priviknuti na tempo kojeg ne može olabaviti vlastitim "a budem si olakšao" nagovaranjima. 

Naša je preporuka da barem jednom probate trenirati u takvom duetu, ali isto tako, znajte da se u teretani s prijateljem može i zabušavati, što nije idealna uporaba vremena odvojenog za vježbanje i napredak!

Team Proteka