Ljudi često pričaju o ciljevima i vizijama. Zamisli si ono, postavi letvicu ovoliko visoko, vizualiziraj kako ćeš postići ovo. U čemu je stvar, zašto su ciljevi bitni, pogotovo u treningu? Ako uopće i jesu.
Nedavno sam razgovarao s početnikom (u vježbačkom smislu) koji me pitao baš ovo pitanje. Zašto stalno ti neki ciljevi? Je li to samo jedna od onih bedastih floskula kojom bi se čovjek trebao motivirati za nešto, ali ustvari ništa ne znači? Moram priznati da me na trenutak zaustavio jer, ja sam to već uzimao kao nužnost zdravo-za-gotovo, ali snašli smo se u razgovoru. Vjerovali ili ne, ključ sređivanju ovog problema bio je u jednoj prometnoj metafori pomoću koje smo mogli vizualizirati sve skupa. Kakve veze promet ima s treniranjem i dobrim izgledom? Pokušat ću vam objasniti ovdje na najjednostavniji mogući način.
Zamislite da idete kod osobe kod koje nikada prije niste dolazili. Zovete na telefon i tražite upute. Skreni onamo, kada dođeš do drugo semafora nastavi istom cestom, onda na rotoru biraj treći izlaz i za sto metara ti je moja plava zgrada desno. Zvuči kao razgovor kojeg su mnogi od nas imali više puta, i sasvim je nužan. Barem za prvi ili drugi put, dok se nismo naučili na rutu. Onda nošeni automatizmom napredujemo bez mnogo razmišljanja. Znamo gdje je destinacija, znamo kako doći do nje.
Mali do velikih ciljeva
I tu je ključ. Sve one prethodne upute mali su ciljevi koji vode do većeg cilja. Skrenuti desno na prvom raskrižju prvi je cilj, dolazak do semafora pa nastavljanje ravno, drugi, izlaz s rotora treći, a dolazak pred zgradu predstavlja zadnji, veliki cilj koji ujedno završava čitavo putovanje. Zašto smo uopće morali imati one manje ciljeve? Jer bi bez njih tumarali uokolo. Pitanje je koliko bi vremena prošlo do dolaska na destinaciju, ako bi se uopće dogodilo. Lako moguće da bi negdje usput izgubili živce i poslali sve skupa, od prijatelja, automobila i ceste, u tri krasne.
Kada govorimo o treningu ciljevi su bitni iz istog razloga, pogotovo oni mali. Recimo da u teretanu krećemo zato što želimo izgledati kao ozbiljan vježbač. Trebamo proširiti ramena, razviti leđa, povećati prsa i ruke, vjerojatno zategnuti trbuh nakon što skinemo koju kilu, a noge moraju biti čvrste kako ne bi izgledali kao cirkusant na štulama.
I to je tamo negdje daleko, daleko u futuru drugom. To je veliki cilj, nešto do čega moramo doći, tijelo koje će funkcionirati drastično drugačije od našeg trenutnog. Mnogi ovdje upadnu u zamku koja bi glasila nekako ovako - aha, želim izgledati kao određeni sportaš ili glumac, dakle idem pogledati kako on trenira pa i ja krenuti tako.
Zamka velikih ciljeva
Grozna greška. Kako će čovjek koji je jako daleko od vrhunskog sportaša, trenirati poput njega? Pa to je samo traženje nevolje. Pitanje treba biti drugačije postavljeno - kako je taj netko možda počeo trenirati i što iz toga mogu naučiti ja u svojim životnim okolnostima. Biti će tu pametnih pouka i njegovo iskustvo lako postaje vaše sidrište, ali ne i dogma koje se morate držati. Nije vam put isti.
Kada smo odredili početnu točku i veliki cilj, najbolje nam je gledati koje etape moramo proći. Želimo li prvo razviti mišićnu masu? Odlično! Moramo krenuti s treningom snage, progresivno povećavati kilaže na umjeren način trudeći se tijelu osigurati dovoljnu razinu izazova da se nikada ne može prepustiti i/ili opustiti na treningu, a opet ostaviti si dovoljno vremena za odmor i kvalitetnu prehranu s blagim kalorijskim suficitom, naglašavajući unos proteina.
Stiglo nam je nešto mišića nakon nekog vremena, sjajno! Konture figure sada su tu. Ramena bolje izgledaju, osjetno smo krupniji i zategnutiji, ali sada imam tih par kilograma viška koje smo mislili srediti. Odlično vrijeme za to. Mišići troše dosta kalorija tako da ćemo sada kao aktivan i mišićav čovjek lakše i efikasnije znati potrošiti višak.
Polako do cilja
Krećemo s blagim kalorijskim deficitom, dovoljnim da kroz tjedan dana izgubimo oko pola kilograma, osiguravajući si tako dovoljno energije da funkcioniramo kroz sve dnevne obaveze, a opet možemo ostvarivati fitnes ciljeve. Vrlo lako moguće da će u tom deficitu biti važno ne samo pripaziti na unos kalorija, već i pojačati fizičku aktivnost koja iste troši.
I nakon ovog procesa došli smo do točke u kojoj imamo najbolje gledište svoje trenutne figure. Mali postotak masnog tkiva, nove mišiće koje smo zaradili mukotrpnim treningom, i jasnu viziju "novog sebe" u smislu udaljenosti od cilja. Možda smo sasvim blizu, možda je naš dosadašnji trening pogodio sve što želimo, ali samo nam još malo veće ruke nedostaju, samo još malo oblija prsa. Tada postavljamo novi cilj - posvetiti se tim, točno određenim mišićnim skupinama.
I tako smo pametno, skretanje po skretanje, od semafora do rotora, stigli do destinacije. Željeno tijelo nije samo udaljena fikcija kojoj smo bezglavo išli, pogađajući kojim se smjerom kretati, već smo mu sasvim blizu i kada ga dosegnemo biti će logično, prateći jasne, manje ciljeve, a ne pukom srećom!
Do Čitanja,
Luka Kuhar
