Kako je proces treniranja postajao sve rašireniji i istraživaniji, metode i sprave napredovale su nevjerojatnom brzinom, ali dobre stare bučice uvijek vrijede!
Priznajem, evo prvi, kada sam kretao u teretani sve mi je nekako bilo zanimljivije od samih utega, odnosno, slobodnih utega. Išao sam od sprave do sprave pitajući se - uuu, a što točno ova radi i koliko ću samo napredovati ako radim na ovoj? Jer to tako ide, bučice, nekakve, imao sam i doma. Složenu raskoš cross mašine moglo se vidjeti samo u teretani.
Višekomponentne sprave za noge, da ne pričam. Dvoručne utege koristio sam onako, jer utilitarnost. Lakše je uzeti jednu šipku pa njome mlatarati, nego paziti na bučice koje kao da svaka imaju svoju glavu. Dodajte tomu sajle i kojekave drangulije po teretani - ne znam jesam li napravio biceps pregib bučicom u prva dva mjeseca. Ako i jesam, zaključio sam da će biceps mašina biti daleko bolji odabir. Ili barem sajla uz EZ ručku.
Pa opet, bučicama sam se iznova vratio, pogotovo nakon godina iskustva u kojima shvatite da ljudski um doista s vremena na vrijeme dizajnira fascinantnu spravu koju jednostavno morate isprobati i rado ubacujete u trening, ali par kvalitetnih bučica može uvijek odraditi posao. Jednostavno su beskrajno svestrane i prilagodljive. Od činjenice da mogu biti hvatišta pri sklekovima do balansa težinom u sissy čučnjevima. Posvuda su.
Ako nisi uvjeren ili su ti jednostavno dosadne (ne krivim te, ali najavljujem ti povratak bučicama u skoroj budućnosti) evo par razloga zbog kojih su ti vrlo dobar alat za postizanje vježbačkih ciljeva:
1. Koordinacija i upoznavanje tijela
Opet, da ne prozivam tebe ili nekog trećeg, moram krenuti od sebe. Bučice su mi mnogo pomogle da bolje upoznam mogućnosti svog tijela, kao i pokrete koje njime izvodim. Ovdje ne mislim na neku apstraktnu akrobaciju ispunjenu unutarnjim dijalozima već one osnovne stvari koje svi u teretani prolazimo.
Kada sam izvodio rameni potisak u početku nisam ni opazio koliko rukama guram prema naprijed dok istovremeno podižem uteg. Činilo se da to radim nehotice dok držim šipku, ali sam po prebacivanju na bučice shvatio da zapravo desna ruka znatno bolje barata težinom, diktira tempo i zato brže podigne svoj dio tereta naginjući ga naprijed. Ne mnogo, ali dovoljno da pokret završi iznad glave - i dosta ispred linije nosa.
Korekcijom težine i tempa uspio sam smanjiti pogađanje prednjeg ramena i optimizirati pokret vježbe. Također veslanje u pretklonu, dok koristim bučice, znatno više osjetim dopuštajući si zakretanje vanjske glave utega prema tijelu, dodatno kontrahirajući leđne mišiće. Ima još mnogo takvih primjera koji su me, ako ništa, naučili da svaku vježbu isprobam (ako je moguće) u varijatni s bučicama i obratim pažnju na razlike!
2. Usavršavanje pokreta
Ovdje mislim na sve te sitne preinake koje se samo na određeni način mogu učiniti. Samo uz potpuno slobodan uteg, bučicu koja je nepovezana sa svojom blizankom u ruci nasuprot. Nije uvijek lako i ponekad se treba jako, jako dobro koncentrirati, ali stvarno se isplati.
Biceps pregib tu mi je doslovno godinama "štekao" pošto sam ga redovno radio na mnogo načina, ali nikada zapravo uz mnogo osjeta bicepsa. Kao da mi je ostatak ruke radio, no bicepsi nikako izuzev nekog neodređenog osjećaja napumpanosti. Zakrenuti bučicu prema unutra, opustiti dlan i dodatno ga rotirati kroz pokret bilo je ključno. Tu sam zapravo osjetio - pa da, stvarno se okreće!
Zamislite pokret bench pressa kojeg pomažete bučicama. Recimo da ne osjetite baš prsa kako treba koristeći šipku. Ne znači da nju treba potpuno izbaciti, ali pokušajte prvo bučicama. Spojite ih nad prsima, zadrižite, i zatim koncentrirano gurajte prsne mišiće jedan prema drugome, kao da njima želite zdrobiti orah. Isprva će vam trebati bučice dok istu kontrakciju nećete moći ponoviti i sa šipkom!
3. Raspored težine
Nisam imao taj problem da mi jedna strana drastično zaostaje za drugom, ali prije par godina imao sam gadnu povredu podlaktice, prošao operativni zahvat i sva ostala veselja. Rezultat je naravno bila lijeva ruka koja se ne može podičiti snagom desne. Dapače biceps pregibi šipkom više su nalikovali komičnoj klackalici nego stvarnoj vježbi.
Bučice su mi ovdje dozvolile povoljan odabir, raspored težine u pokretu. Mogao sam desnom rukom podizati 15 kilograma, a lijevu navikavati na pokret uz malenu bučicu od 5 kila. Pokušao sam šipkom, nije baš išlo. No ne morate imati povredu ili proći tešku operaciju da bi ova točka imala nekog smisla ili primjene.
Raspored težine može jednostavno značiti ravnomjerno opterećenje neobzirno o dominantnoj strani. Imate osjećaj da desna ruka vuče više tereta pri izvođenju nekog potiska ili povlačenja? Isprobajte bučicom i pogledajte kako funkcionira. Ako uzmete bučice od 10 kilograma i shvatite da desnom stranom uistinu puno lakše, više i preciznije vučete, onda ste svakako bili u pravu!
Nije ovo neki pokušaj lažne romantike prema rekvizitu iz teretane, ali sigurno jest pokušaj naglašavanja nepobitne važnostI bučica kao bezvremenske metode rada na figuri. Mnoge se vježbe bolje nauče, tijelo se preciznije upozna, a težina rasporedi tako da odmah ulovite ako negdje nešto ne valja.
Do Čitanja,
Luka Kuhar
