Želimo vježbati, volimo vježbati, vježba nam se, ali jednostavno - dolazimo na trening i sve je nikakvo. Volja je možda tu, no tijelo iz nekog razloga kao da neće surađivati.
Svi smo ovo iskusili u barem jednom životnom periodu (uz nešto staža u svijetu vježbanja). Nije stvar u percepciji treniranja, nije stvar u manjku motivacije. Sve je to na urednoj razini gdje smo spremni potruditi se, no činjenica da na spravama nismo jednako jaki, tempo treninga nije efikasan i sveukupan učinak ne može biti razlog zadovoljstva, e to je stvar umora kojeg možda nismo ni ulovili na prvu! Što razmotriti?
1. Pretjerujemo s naporom.
U prošlim tekstovima ove vrste dosta smo pisali o skupini ljudi, ili periodima u "karijeri" vježbača, kojima izazovni trening nije na dnevnom redu pa se zato pronalaze neadekvatno stimuliranima, bez vidljivh rezultata ili opipljivog pomaka. Stagniraju i pitaju se zašto. Trening je postao lagana aktivnost tijekom koje nema naročite muke i kroz pokrete se prolazi mehanički.
Njima sa suprotne strane stoje hardcore vježbači koji svojim stavom upravljaju tijelo do njegovih krajnjih granica, pa onda i preko. Ne samo redovno, nego praktički stalno. Ovakav stil vježbanja ima svoje pobornike i učinak, ali moramo malo razmotriti i sve ono što uz njega ide. Naravno, i nužan unos proteina.
Train to stimulate not to annihilate - Lee Haney
Jedan profesionalni bodybuilding natjecatelj čiji se dani, tjedni i mjeseci svode na optimizaciju svih dnevnih aktivnosti s ciljem razvoja mišića vjerojatno si može priuštiti više perioda u godini kada u teretani "ostavlja dušu". Vjerojatno, ako čitate ovaj tekst, ne spadate u tu skupinu i morate dobro sagledati svoj dan i kako se trening u njega uklapa.
Recimo da 5-8 sati dnevno imate fakultetsku ili poslovnu obvezu, još nešto obiteljskih sitnica, malo kuhanja, pokoje druženje/učenje i tu dolazi trening. Negdje između, možda ujutro, možda navečer. Trenirate 5 puta tjedno. Bude li svaki vaš trening naporan do točke u kojoj ste pod upalama čitavo vrijeme, ili jednostavno "prebijeni", nećete se dobro provesti.
Konstantan osjećaj umora i isrcpljenosti pratit će sve ostale aktivnosti, a dodatni treninzi takve vrste mogli bi biti potpuno suprotnog učinka od onog što želimo. Ako je život takav da baš nemate puno prostora za njegovu modifikaciju, a možete si pomoći drugačijim treniranjem, učinite tako. Nema smisla drobiti se teretanom, već graditi pomoću nje!
2. Spavanje? Spavat ću kad umrem!
Kažu ovo mnogi partijaneri, studenti, i ljudi kojima je "novi projekt" srednje ime. Tko još ima vremena za spavanje uz sve što se događa? San je ionako relativna stvar i sigurni smo da nam nije baš uvijek nužan. Malo hrkanja popodne u fotelji, par sati navečer i to mora biti dovoljno. Međutim, manjak sna je kao ozbiljan kredit čija se kamata postepeno sve jače osjeti.
Neispavanost dovodi do niza problema koji stvarno oblikuju jednu široku, ozbiljnu paletu posljedica. Od nezgodnog, ali izdrživog manjka koncentracije do itekako dramatičnog i alarmantnog povećanja rizika od prerane smrti.
Tko ne spava navečer, propadne mu dan!
Naše tijelo žudi za periodom gdje se može opravljati od ukupne doze akumuliranog psihofizičkog napora te joj uskrata istog može izgledati kao trenutna "krađa" nekoliko vrijednih sati iz zemlje snova, ali zapravo predstavlja opasan rizik na duge pruge. Ne moraju one ni biti tako duge, pogotovo ako govorimo o treningu. Tko slabo spava, aljkavo trenira!
Možete se vi motivirati za trening, čak i pošteno nabrijati, no dođete li tamo pred utege sa sve skupa 12 sati sna u zadnjih par dana, očekujte lošije od očekivanog! Zato ne treba kazati - spavat ću kad umrem nego - idem spavati da se ne ubijem!
3. Tempo života
Prva se točka bavila napornim treningom, ali što kad je stvar zapravo u napornom životu koji jednostavno nismo dobro organizirali, od sna do prehrane? Znate kako to ide. Obaveze stižu, slažu se jedna za drugom, a mi se manje ili više uspješno hrvamo s njima hvatajući se u koštac iz trenutka u trenutak, nemajući u vidu kumulativni učinak svega što prolazimo.
Ustajemo u zadnji čas. Jurimo na posao ili predavanje pokušavajući mobitelom javiti bilo kome tamo prisutnom da nas zapiše ako ikako može. Jedemo stihijski i što god padne u ruke, a i to tek onda kada se sjetimo da smo zapravo gladni. Odlazimo na kave, razvozimo članove obitelji, interveniramo gdje stignemo, pratimo podcaste, učimo, scrollamo, malo spavamo, a posvuda smo. Sve to dobiva svoju trešnju na vrhu - trening.
Neorganizirani život ne može se pratiti
Ali kvaka je ovdje sasvim drugačija! Trening možda nije apsolutno optimiziran da nas "izuje iz cipela", međutim tako smo si namjestili ostatak dana i tjedna da bi nas i par serija biceps pregiba dovelo do stanja potpunog umora i nezainteresiranosti za daljnjim dizanjima.
Umor se ovdje ne događa na samom treningu, već smo se do teretane doveli u stanju iscrpljenosti neorganiziranim životom i tempom kojeg dugoročno ne možemo pratiti, a kratkoročno osjetimo kao slab učinak na treningu. Ako nam dnevni tempo "ostavlja mjesta za trening", ali svojim intenzitetom ne ostavlja prostora pravom učinku treninga - osuđujemo se na neuspjeh!
Razmotrite malo stavke koje smo prošli imajući naravno u vidu i činjenicu da umor može biti stvar medicinske prirode zbog čega nije loše konzultirati se s liječnikom, a ipak, vrlo često radi se o jednoj od stvari o kojima smo ovdje govorili.
Za dobar učinak na treningu možete si odabrati sjajan preworkout proizvod koji tu dosta pomaže, a općenitu budnost i koncentraciju pojačati unosom kofeinskog preparata.
Neka umor bude problem koji vaša odlučnost brzo sređuje!
Team Proteka
