Zašto voditi dnevnik obroka

U redu, šalu na stranu, voditi neku vrstu dnevnika mnogima od nas čini se malo šašavo, trivijalno ili čak pretjerano djetinjasto. Koje bi uopće prednosti takvog procesa bile? Još više kada govorimo o dnevniku obroka. Što da tu pišem? Pjesmice, sonete o salatama i burgerima?

Praćenje kalorija i nutrijenata

Glavna prednost vođenja dnevnika obroka nije u lirskom izražaju kojeg sami sebi možete dopustiti već u činjenici da negdje u vašoj zbirci koječega na mobitelu imate i koliko-toliko precizan popis hrane koju ste pojeli. Neke aplikacije mogu to raditi za vas, no dovoljno je i otvoriti ''bilješke'' na mobitelu, ili čak držati malenu bilježnicu sa sobom, ako vam to više odgovara.

To nam može biti dosta važno jer na jednostavan i ažuran način pratimo što smo jeli, koliko je tu otprilike hrane bilo, i ako znamo, možemo zapisati barem otprilike koliko bi kalorija na tanjuru bilo. Ne, ne morate uvijek znati što je ''težilo'' koliko proteina, ugljikohidrata i masti te je li vaša majka sve skupa napravila na trećini ili polovini žlice maslinovog ulja. 

Početi se može sasvim jednostavno. Upisati jednu stavku - 10:20 - sendvič iz pekare, salama, rajčica, majoneza, bijeli kruh, sir. Ovdje kao što vidite imamo vrlo malen broj podataka, ali nam  dalje strahovito koristi u praćenju svega što smo jeli. Zašto? Jer su šanse za viškom ''neobjašnjivih kilograma'' ili za izostankom dobivanja ''mase'', stvarno malo.

Kako to mislimo? Recimo da želite izgubiti pet do šest kilograma, ali nije vam sasvim jasno kako ste uopće došli do točke gdje to morate. Pa jedete dobro, nema prežderavanja, nije često brza hrana u pitanju. Međutim, kroz dan ste na poslu, pa s prijateljima, možda na faksu, pa malo s obitelji i tako zapravo uopće ne vodite računa da ste prije odlaska na posao brzo skočili do pekare.

U međuvremenu na poslu ubrzo ogladnili pa naručili doručak. Prijatelji su ponudili rundu pive uz koju je išlo nešto kikirijkija, na kiosku se uz kartu za bus kupila i čokoladica, doma ništa nismo jeli samo da bi navečer zaskočili frižider i složili neki monstruozan sendivč od istrganog kruha, majoneze i čega god smo našli. 

Zašto pratiti obroke?

Ako imamo naviku zapisivati obroke, bez obzira što nema točnih podataka o njihovom sadržaju u smislu kalorija i nutrijenata - imamo zapisano da smo jeli! Znamo ''odakle'' je nešto došlo. Možda se navečer zaustavimo pred frižiderom jer shvatimo - uh, pa ja sam zapravo dosta toga onako usput pojeo i popio, nisam siguran da će mi sada još jedna tura nekontroliranog jedenja pomoći!

S druge strane, dečki koji često rade na dobivanju mišićne mase znaju reći da jedu zaista mnogo, ali ništa se ne prima. I sam sam bio među takvima sve dok nisam odlučio staviti stanje na papir i vidjeti u čemu je stvar.

Kad ono - za doručak šalica mlijeka i ''sendvič'' od jedne šnite kruha, u školi neka sitnica iz pekare uz colu, a nakon toga ili komad/dva pizze ili ostatak od ručka kroz dan. Imao sam dojam da jedem puno, ali tu nije bilo ni tri jača obroka. Vidio sam to tek kad sam - vidio! Na papiru.

Isto tako, malo bolje upoznaješ sebe ako si ažuran u ovoj aktivnosti. Ispada da češće jedeš iz pekare no što si mislio. Da se ''počastiš'' golemim porcijama slatkog više od ''ma rijetko ja to''. Puno se puta dogodi da si čovjek tako nešto utuvi u glavu pa suočen sa životnim navikama na papiru shvati da nešto nije kako treba.

Praćenje navika jedenja

Uočavaš i neke od svojih navika koje možda trebaš srediti. Recimo taj poriv da oko ponoći iznenadno napadneš frižider ili ladicu sa grickalicama pa terminiraš prvo što dođe pod ruku. Ako ti tvoj dnevnik kaže da takvo što radiš skoro svaki dan. Onda pogledaj o čemu se radi. Preskačeš li neki obrok? Pretrpaš li se hranom ranije kroz dan, pa ogladniš taman prije kreveta? Nekada ti se čini spontano ili nasumično, ali u bilješkama možeš uočiti obrazac ponašanja!

Možda opaziš da određenim danima jedeš samo zato što je društvo u pitanju i da je ona misteriozna žgaravica baš zato prisutna. Nisi bio gladan, ali skupila se ekipa, naručilo se par pizza i onako uz razgovor pojeo si dva-tri komada, zalio sokom ili pivom, malo se proveselio, doma odmarao i usput prevrtao serije uz komadiće čokolade. Zaboraviš na njih, skoro pa ti nisu stvarni - jer ništa nema zapisano. 

Da skratimo. Ne moraš si ovo nametnuti kao golemu naviku iz koje svaki detalj treba izaći sasvim precizno ili čitava priča nema smisla. Od porijekla do ukupnog sastava namirnice - zapiši što znaš i što ti se da u trenutku, ne prisiljavaj se na previše jer neće trajati dulje od dva dana. No za početak vodi računa o tome što si pojeo i u koliko sati. Moglo bi te iznenaditi u kakvom je to odnosu s tvojim izgledom, raspoloženjem, razinom energije i općim stanjem.

Hrana često potpadne pod jednu od stvari koje radimo dok ''multitaskamo'' pa na nju zaboravimo. Doskoči tom problemu uz jednostavno bilježenje! Možeš čak i početi s ...dragi dnevniče ;) .

Do Čitanja,
Luka Kuhar