Naša branša često upozorava na činjenicu da ljudi vrlo malo pažnje pridaju prehrani i raznim fizičkim aktivnostima. Postoji li i druga strana medalje, to jest, ima li pretjerivanja?
Današnji način života u mnogočemu se razlikuje od idealnih uvjeta za naše tijelo. Čitav niz poslova zahtjeva nikakvu ili tek minimalnu fizičku aktivnost, a prehrana na radnom mjestu često se svodi na kolegu s mobitelom i letkom neke catering kompanije (naravno, nije sva hrana koja se može naručiti „loša“, ali znate na što ciljam).
Znam ljude koji su totalna suprotnost ovome. Broji se i zbraja svaka znamenka na svakoj deklaraciji bilo čega što unesemo u tijelo. Pametni sat ili aplikacija uvijek pružaju uvid u korake ili vrste aktivnosti odrađene u jednom danu. Pojedinac tako postane vlastita tajna služba koja i kada spava pazi kada i koliko dugo to radi.
Ne mislim da ima išta loše u tome da nas interesira ono što jedemo i pijemo, a svakako da ću pohvaliti obraćanje pažnje na dnevne aktivnosti. ALI što kada to sve prijeđe u opsesiju koja možda nije potrebna s obzirom na zadani cilj – te još bitnije – što kad nam postane opterećenje i učini nas nesretnima.
Bodybuilder u završnoj fazi priprema za natjecanje stvarno mora biti studiozan i pristupati svemu navedenom pedantno do granica bizarnosti. Međutim, to od njega traži njegov odabrani sport i visoka razina bavljenja njime. Jedan rekreativac koji želi izgubiti par kilograma viška ne bi trebao svoj život pretvoriti u nesretnu tamnicu gdje si je natovario priličan teret na psihu. Promjena na sebi trebala bi biti inspirativna, a put do nje lekcija te zanimljivih spoznaja o vlastitom tijelu. Neće uvijek biti ugodno i divno, ali valja pripaziti na to koliko mi sami bez razloga pozitivnu životnu promjenu pretvaramo u negativno iskustvo.
Sredstva bi u ovom slučaju trebala odgovarati cilju. Mrtvo dizanje može biti odlična vježba čak i pri popravljanju zdravstvenog, a ne samo estetskog stanja leđa. Prihvatiti ga se znači biti odgovoran prema sebi, ali vršiti teror nad sobom zato što možda ne dižemo koliko bi htjeli ili neki naš prijatelj to trenutno radi bolje stvarno nije najpametnija stvar koju u toj situaciji možemo napraviti.
Isto je i u prehrani. Krenite malo po malo, bez živciranja koje se može dogoditi onda kada vam i te sitne promjene ne budu lagane. Možda ste netko tko je potpuno zaboravio na povrće u prehrani pa vam je i jedna brokula veliki problem. U procesu njegova savladavanja ne treba se dodatno „psihički zlostavljati“ samo zato što ne ide kao od šale.
Pojednostavljena poanta fitnessa bila bi zapravo naučiti kako postati dobar prijatelj svoga tijela te pomoći u njegovom napretku i održavanju blagostanja. Neki njegovi aspekti mogu biti teški, ali koliko će nas pritisnuti uvelike je stvar naše vlastite percepcije.
Do Čitanja,
Luka Kuhar
