Apsolvirali ste da je vježbanje važno nakon što vam je golem broj ljudi uspio utuviti to u glavu. No eto, unatoč znanju, nemate baš volje. Što se događa?
Nije tajna da čitav koncept rada na sebi koji je usko povezan uz branšu fitnessa i bodybuildinga postaje sve razvikaniji i popularniji. Razvila se tu i čitava popratna industrija, pošto je taj ljudski interes postao naširoko zastupljen u modernom društvu. S jedne je strane to vrlo dobro jer se poslovi osobnih trenera i nutricionista znatno više cijene i prepoznaju, ali isto tako čovjek se može izgubiti u golemoj ponudi svega i svačega.
Koliko nam uopće vrsta sportskih tenisica treba?!
Tako je zapravo postalo i poželjno i normalno malo se aktivirati oko vlastitog tijela, pogotovo u okolini gdje mnogi rade poslove nimalo stimulativne za mišiće našeg tijela. Uredska politika i računalni programi nemaju nužno previše s bicepsima i kvadricepsima.
Shvatio sam, ali što radim nakon?
Tako se mnogim ljudima dogodi da su stvarno čuli i razumjeli mnoge poante i stavove o tjelovježbi i pravilnoj prehrani. No, jedno je čuti, sasvim drugo razumjeti, treće primijeniti, a četvrto činiti to rado ili opetovano. U svom sam životu upoznao puno ljudi kojima bez ikakvih poteškoća i uz potpunu jasnoću možete objasniti koristi i važnosti vježbanja, ali će vas ti isti i dalje u miru pogledati pa odgovoriti da im to ne zvuči nimalo interesantno ili da za takvo postupanje jednostavno nemaju volje.
Ako vam ovo zvuči pomalo neistinito, sjetite se samo kako je to bilo u školskim danima. I onom najlošijem đaku bilo je jasno da za dobru ocijenu treba učiti, vrlo mu je vjerojatno bilo opisano i kako se to radi te pomoću čega će znati više, no nakon svih objašnjenja, nakon svake upute i sugestije, ipak ostane ona usamljena tišina koju moramo ispuniti konkretnim i neprekinutim radom. To više nije samo stvar razumijevanja, već i volje, a ona se troši poput mišića.
Ovo što smo spomenuli vrlo je važno jer će nam obratiti pažnju na to da mnogi od nas vode životni stil koji nam na početku ili kraju dana ne ostavlja previše prostora za onaj voljni moment toliko nužan treniranju.
Bilo da se radi o poslu, fakultetu, obiteljskim ili nekim drugim privatnim obvezama, svakodnevni stres i iscrpljujuće aktivnosti mogu nas učiniti bezvoljnim i nespremnim na vježbanje, iako smo savršeno dobro upoznati s činjenicom da bi nam to dobro došlo. A gdje je tek ona šira slika da je to pametno i dobro samo po sebi.
Sabotiramo se?
Neke pak demotivira izostanak brzih i/ili drastičnih rezultata po pitanju oblikovanja figure koji sami po sebi baš nisu mogući, ali se često iz vidokruga izgubi i nezgodna okolnost moguće vlastoručne sabotaže. Ovdje ciljamo na kaotičnu, stihijsku ili posve neprilagođenu prehranu koja uopće nema naše ciljeve u vidu.
Preciznije rečeno, svoje rezultate, pogotovo ako imaju jaku estetsku komponentu, možemo odgoditi ili posve onemogućiti svojom prehranom. Ima ljudi koji što prije žele promijeniti izgled, pa nevjerojatno puno napora ulažu u kratkom vremenu, jedući nedovoljno, osjećajući se sve lošije, a izgledajući praktički isto, samo dimenzijama nešto sitnije. Prehranom nisu učinili dovoljno za promjenu sastava tijela; pojednostavljeno, oni su ga samo fizički mučili.
S druge pak strane imate onog veselog oprostitelja koji će sam sebi omogućiti čudesne nagrade nakon samo jednog uspješno izvršenog treninga. On je danas trenirao, pa može popiti pivu, dvije, tri... On je danas trenirao, pa može smlatiti ostatak kolača. On je danas trenirao, pa će uzeti veliki meni i dodatne krumpiriće i tako u krug. Čudom će se čuditi kada i nakon nekoliko mjeseci takve sabotaže pogleda u ogledalo i ugleda čovjeka za kojeg se ne može reći da je nešto naročito vježbao.
Okolina vam tu isto igra važnu ulogu. Ako ste okruženi ljudima koji vam crpe energiju, obeshrabruju kvalitetne preinake u životu ili vas pak potiču na krive stvari, doista se teško fokusirano održavati motiviranim u čitavom procesu rada na sebi. Ono što dodatno želimo naglasiti je da se zbog ovoga ne morate osjećati nešto naročito krivima.
Zaključno
Sasvim je normalno da čovjek nešto razumije, ali još je normalnije da mu to razumijevanje istovremeno nije izvor nepresušne motivacije. Evo, da vam budem iskren, ja sam itekako dobro upoznat s važnosti zelenog povrća, ali još se nije dogodilo jutro tijekom kojeg bi me to znanje učinilo nabrijanim na brokulu.
Ako vaš problem leži u teškom životnom stilu, upitnoj okolini ili prehrambenoj sabotaži, doskočite mu domišljato i s poštovanjem prema činjenici da je volja potrošan resurs. Nemojte odabrati trening u vrijeme kada vam se ništa na ovom svijetu ne da, čak i stvari koje vas mnogo više vesele.
Nemojte da vam fizička aktivnost otvori vrata svakog fast fooda u gradu niti da vam kolega čiji je životni moto "Još jedna putna" određuje životne navike. Motivacija je sama po sebi plod unutarnje spremnosti i vanjskih okolnosti. Neće ići ako im ne pokušate organizirati susret.
Do Čitanja,
Luka Kuhar
