Novu godinu otvaramo novim serijalom trening poučaka. Kratkih članaka koji imaju za cilj podsjetiti nas i vas na sve one nijanse koje prosječne treninge mogu učiniti znatno boljima. Prvi po redu bavit će se planiranjem.
Zašto je planiranje treninga dobra stvar?
Prije svega, složit ćemo se da mnogi od nas vode užurbane živote. Možda ne zato što uvijek imamo toliko posla, već se jednostavno nismo u stanju optimalno organizirati. Potrebno je samo malo odugovlačenja, odmahivanja rukom i tepanja samom sebi "ma budem poslije." - i eto recepture za potraćen dan.
Tako skončaju mnogi trening režimi bezbrojnih vježbača. Trenirat ću danas, ali kasnije, pa još kasnije, pa ipak ne stignem danas, jer eto, kasno je. Onda ću sutra, no k vragu, sutra imam onaj dogovor za kavu, a nisam vidio tog prijatelja već dva mjeseca. Preksutra je druženje s obitelji i ja tako ni kriv ni dužan nemam vremena za trening.
Možda malo pretjeran, ali siguran sam da se sličan scenarij dogodio mnogima. Kao da je vrijeme uvijek protiv nas. Ponajviše onda kad se spremamo voljno i revno zasukati rukave i prionuti na posao- kad eto zla, mi tako orni, a stvarno ne stignemo. Šteta!
Tu dolazimo do nečega što mnogo ljudi zaboravlja. Vi ste upravitelj svoga vremena, a ne obrnuto. Ništa se u vašem životu, vezano striktno uz vas, neće dogoditi bez da u tom sudjelujete. Ne postoji nevidljiva ruka koja će vas potjerati na trening, ali ni ona koja će vam ga zabraniti. Nisi ili jesi - stvar je na tebi.
Planiranje se zato pokazuje vrlo korisnom strategijom, tim više ako zaista imate mnogo dobrih razloga zbog kojih bi trebali pametno organizirati vlastiti dan, tjedan, mjesec. Progresivnim treningom, duljim radom na sebi, postižemo bolje rezultate, upoznajemo tijelo, popravljamo mane na figuri i jačamo mišiće. To ne znači da svatko mora svaki dan u teretanu, ali kaotični ili sporadični treninzi uvijek će vas ostaviti zamišljene nad tim što bi bilo da ste ipak malo više radili.
Dobar početak svakog plana nalazi se u iskrenosti prema obvezama i prioritetima. Liga Prvaka ili omiljeni kviz mogu vam iz nekog razloga predstavljati prioritet, ali nipošto ih ne treba doživjeti kao obvezu. Niste tu da nekom polažete račune što sjedite pred TVom, no to je odluka koju sami donosite.
Možda idete na faks, pa vam nije zgodno trenirati vrlo rano ujutro, ili kasno nakon predavanja. Međutim, postoje one vremenske rupe iz dana u dan koje se mogu pametno iskoristiti. Kava s kolegama zvuči privlačno, ali ona nije obveza. Opet, može biti prioritet, samo onda predavanja više nisu izlika.
Držati se plana često je lakše od davanja samom sebi potpunu slobodu, ako niste jako disciplinirani. Netko tko trenira već dugi niz godina redovno, može reći da ovaj tjedan trenira tri puta i ne brinuti se laže li sam sebe, ali oni koji imaju naviku eskivirati treninge zbog "obveza" trebali bi napraviti tjedni plan. Kada se trenira, i što se trenira.
Trening nije obveza, trening nije prioritet. To je odluka pojedinca da u danu napravi nešto dobro za sebe.
Do Čitanja,
Luka Kuhar
